Kolumna

Ana Roš ili kako je nevjesta preuzela kuhinju

Foto: EXPA/ Sportida/ Vid Ponikvar
Ana Roš ili kako je nevjesta preuzela kuhinju
04.05.2025.
u 20:01
Veliki pisac može biti onoliko velik koliko velik jest njegov čitatelj. Isto je i s glazbom, isto je i sa slikom. Okusi, kao što je lijepo primijetio Proust, imaju silnu evokativnu snagu. Književnost okuse tumači, prenosi ih iz druge ruke. Ana Roš od njih stvara umjetnost

Kobarid bio je godinama, u vrijeme Hladnoga rata, a naročito prije Osimskih sporazuma iz 1975, kojim su napokon utvrđene i trajno umirene granice između Italije i Jugoslavije, mjesto na kraju svijeta. S talijanske strane nije mu se moglo pristupiti, a s jugoslavenske, tojest slovenske strane, prilazilo se bespućem, preko još uvijek živih i krvavih rovova dvaju svjetskih ratova, kojima je ova granica i iscrtana. Kobarid, ili Caporetto, mjesto je najstrašnijega poraza u talijanskoj ratnoj povijesti, kada su s jeseni njemačke i habsburške vojske u studenom i prosincu 1917. potuke neprijatelja i razbile do tada neprobojnu crtu fronte između Kobarida i Tolmina, pa prodrle stotinjak kilometara u dubinu, skoro do pred Veneciju. Caporetta talijanski su se fašisti sjećali kao trenutka nacionalnog mučeništva, a čuveni napolitanski stihoklepac i skladatelj E. A. Mario, autor najupečatljivijih i najljepših fašističkih tužbalica i budnica, opjevao je Caporetto u pjesmi koja će biti silno popularna: "Ahi, quanta gente ha vista/ venir giù, lasciare il tetto,/ per l'onta subita a Caporetto!/ Profughi ovunque! Dai lontani monti/ venivano a gremir tutti i suoi ponti!"

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Ključne riječi