Ako MOL dobije sud, dugujemo milijarde

Jedno od posljednjih ročišta u arbitražnom postupku o Ini održava se u Londonu, a nakon bivšeg premijera Ive Sanadera na klupu za svjedoke trebao bi sjesti i Jozo Petrović. To su, kako navode izvori, posljednji svjedoci u ovom slučaju o kojem su za hrvatsku stranu iskaz davali članovi uprave Ine Davor Mayer i Ivan Krešić, ali i nekadašnji član Nadzornog odbora Damir Vanđelić, ime koje se spominjalo i u političkoj križaljci prilikom sastavljanja Vlade. Sadržaj Sanaderova svjedočenja nije bio poznat do zaključenja teksta, ali može se očekivati da će kao ‘svjedok istine’ pokušati obraniti Ugovor o plinskom poslovanju iz 2009. godine koji je zapravo i glavni razlog međusobnog podizanja arbitražnih tužbi između Hrvatske i MOL-a kao glavnih dioničara u naftnoj kompaniji.

Unosna cijena plina za Inu

Tim se ugovorom Hrvatska obvezala plin preuzeti na sebe, međutim ne cijelo poslovanje, već isključivo veleprodaju, što je štetno za Hrvatsku. Ina je po ugovoru zadržala proizvodnju plina i pravo na prodaju plina po izuzetno povoljnim uvjetima koji omogućavaju višestruku zaradu. U dodatnom ugovoru koji su hrvatski direktori potpisali 31. srpnja 2009., a koji je na snazi do 1. listopada 2014., ugovoreno je da idućih 15 godina Ina ima pravo na zajamčenu cijenu koja je izračunana po “ruskoj formuli” i višestruko je veća od cijene od 0,7 kuna po kubičnom metru po kojoj Ina proizvodi plin. Zaštita vrijedi i kod uvozne cijene jer ugovor daje za pravo da se cijena povećava proporcionalno cijeni plina na tržištu, ali istodobno garantira visoku cijenu u slučaju da plin pojeftini jer se tada cijena snižava samo od jedan do dva posto.

S obzirom na to da je cijenu plina za potrošače država garantirala, a bila je niža nego ona ugovorena u ugovorima o plinskom poslovanju, Prirodni plin, koji vodi “plinski biznis”, mora stvarati gubitke – ali su oni umjetno stvoreni. Iako garantirana cijena nikada nije objavljena, nagađalo se da je veća od 2,6 kuna po kubičnom metru plina što bi značilo da Ina ima ogromnu zaradu na proizvedenom plinu, a za cijenu uvoznog plina nije se morala brinuti. Da je ugovor štetan za Hrvatsku iako je država dobila mogućnost zarade kroz Inu, pokazuje i činjenica da je po plinskom ugovoru država morala preuzeti Prirodni plin koji bi stvarao i više od milijardu kuna gubitaka godišnje pa bi u 15 godina takav ugovor mogao donijeti više milijardi kuna štete. Do sada je ta šteta navodno iznosila oko pet milijardi kuna, a MOL koji je podnio prvu tužbu u prosincu 2013. samo do te godine potražuje tri milijarde kuna odštete.

MOL i Vlada ne komentiraju

Do zaključenja teksta ni iz Ministarstva gospodarstva ni iz MOL-a nisu htjeli komentirati postupak obrazlažući da ne mogu komentirati arbitražu koja je u tijeku. Hrvatska strana očekuje da će postupak završiti do kraja rujna, a tek tada bi se pokrenuo novi ciklus pregovora o odnosima unutar Ine s mađarskim MOL-om. Cijeli se slučaj svodi na odluku je li sporni ugovor potpisan na temelju mita jer, ako sud u to ne povjeruje, Hrvatska će Mađarima morati isplatiti odštetu tešku nekoliko milijardi kuna.

>> Sanader u Londonu na Arbitražnom sudu: Nisam svjedok MOL-a, nego istine. Mita nije bilo