Danas kad Barack Obama stoluje u Bijeloj kući, dalekim i nestvarnim se čine vremena kad se u Americi zbog krive boje kože zatvaralo, ubijalo, maltretiralo, ukratko: živjelo bez osnovnih građanskih prava. Samo nekoliko desetljeća unazad segregacija je bila snažna, a Afroamerikanci su bili građani drugog reda.
Obami ponavljanje poetičnih fraza daje ritam propovjednika Kinga
Rosa Parks
A onda se 1. prosinca 1955. godine
jedna umorna krojačica koja se
vraćala s posla odbila ustati bijelcu i
prepustiti mu mjesto kao što je bio
običaj. Hrabra žena zvala se Rosa
Parks, a vozač je odmah pozvao
pozvao policiju nakon "nečuvenog"
čina mlade crnkinje poslije kojeg više
ništa neće biti isto za sve one koji su
imali "pogrešnu" boju kože. Potez Rose
Parks bio je "okidač" koji je pokrenuo
val borbe za veća građanska prava
afroameričkog stanovništva.
Na čelu inicijative stajao je mladi baptistički svećenik dr. Martin Luther King koji je poput svog uzora Gandija zagovarao nenasilnu borbu. Nakon gotovo godinu dana Vrhovni sud presudio je u korist Rose Parks i Kingove inicijative. Nakon odluke Vrhovnog suda crnci su se mogli voziti autobusima u Montgomeryju bez diskriminirajućih ograničenja.
Velika pobjeda
Bilo je to prva velika pobjeda Martina
Luthera Kinga, Amerika i cijeli svijet
upoznali su jednoga velikog borca za
ljudska prava. Teško je zamisliti koja
su sve poniženja trpjeli crnci diljem
Amerike, a pogotovo na jugu države
gdje je King živio.
Čak je i legendarni atletičar Jesse Owens koji je u Berlinu 1936. godine na Olimpijskim igrama srušio Hitlerov arijevski mit od nadčovjeku bio građanin drugog reda, a teško je i zamisliti kako su živjeli ili odnosili se prema onima rođenima u delti Mississippija. Tijekom povratka iz Berlina nakon revijalne utrke koja se održavala nakon završetka drugog svjetskog rata, Owensu se naklonio cijeli stadion, a tadašnji gradonačelnik ispričao se zbog ponašanja nacističkih vlasti. Međutim, Owensa su u Chicagu dočekali na "nož" jer se uselio u četvrt gdje su živjeli bijelci. Tada najbolji atletičar svijeta, kojemu je u Berlinu euforično pljeskalo 80.000 gledatelja, kod kuće je ipak bio samo jedan obični "crnčuga".
Marš na Wahington
Martin Luther King trebao je razbiti
takve predrasude koje su vladale i bile
duboko u ukorijenjene u srž američkog
načina života. Međutim, priča koju je
zakotrljala Rosa Parks, doživjela je
vrhunac tijekom marša na Washington 1963. godine.
Tristo tisuća ljudi odazvalo se pozivu na demonstracije protiv službene američke politike koja je tada gubila kompas, i nije percipirala promjene koje su zahvatile društvo. Nadahnuti King govorio je protiv rata u Vijetnamu i o teroru koji se provodi nad crncima. Tada je održao svoj najpoznatiji govor poznat pod nazivom "I have a dream". Taj govor smatra se jednim od najupečatljivijih govora 20. stoljeća, Kingove riječi tada su na sve potlačene djelovale kao lijek koji daje nadu. Bile su ohrabrenje i motiv za sve one koji su išli njegovim putem, a čak su i rasisti i njegovi zakleti neprijatelji morali priznati snagu njegovih riječi i humanu želju da sva djeca različitih boja i vjeroispovijesti zajedno sjede za istim stolom.
Velikan 20. stoljeća
Jednostavne riječi jednog po svemu velikog čovjeka
bile su putokaz za jednu cijelu generaciju čiji je King postao
neformalni vođa.
Nažalost, Martin Luther King ipak nije za svog života ostvario svoj san. Četvrtog travnja 1968. godine James Earl Ray ubio je Martina Luthera Kinga, ali nije uspio eliminirati njegove ideje jer je "sjeme" koje je bacio baptistički svećenik iz Atlante bilo tako jako da ga meci iz puške jednog rasista nisu mogli omesti.
Terorija zavjere
Nikad nisu potvrđena nagađanja o
zavjeri koja je stajala iz Kingova
ubojstva, a na pokop u Memphisu u
kojem je i ubijen došlo je 300.000
ljudi. Međutim, ne i lokalni bijeli
političari koji nisu uspjeli spoznati
veličinu ubijenog Martina Luthera Kinga.
Isprika na kraju
Četrdeset jednu godinu kasnije, jedini "kralj" kojeg je
Amerika imala vjerojatno bio bi zadovoljan kad bi vidio da je dio njegovih snova ipak ostvaren.
Njegova ideja o suživotu (unatoč brojnim problemima koji postoje, pogotovo na jugu SAD-a) ipak je pobijedila,
a službena isprika američke, možemo reći bijele politike stigla je proglašenjem 19. siječnja danom Marina Luthera Kinga,
državnim praznikom, kada se Amerikanci sjećaju ideja i nasljeđa jednog od najvećih boraca za ljudska prava 20. stoljeća.
Nobelova nagrada za mir.
Martin Luther King dobio je 1964. godine Nobelovu nagradu za mir. Na dodjeli je još jednom upozorio kako njegova braća "krvare" pod pritiskom i terorom bijelaca. Kingov govor pred akademijom također je oduševio i dirnuo sve prisutne te ja dao još jači zamah borbi za građanska prava diljem Amerike.