Veselite se, danas je puno - biti sretan

Stigao nam je još jedan Božić. Čestita se na sve strane, želi se sve što može biti najbolje i najljepše, poklanjaju se darovi, darivaju se siromašni, crkvama, domovima i ulicama odjekuju raznovrsne pjesme, planiraju se posebna jela, kite se borovi...

No što je to Božić? Je li to prigoda da se dobro najedemo, pa i prenajedemo i ponapijemo? Da mahnito kupujemo i ono što nam ne treba? Ili je to prigoda da se više okrenemo sebi, obitelji, prijateljima? Bogu?

Postaje, naime, više nego očito da i u nas Božić zadobiva dva sasvim suprotna lica, ista ona kakva smo još donedavno ponajviše gledali samo na filmovima i kadrovima iz nekih drugih, “naprednih” zemalja.

Božić je prije svega vjerski blagdan, a državni je zato da bi ga vjernici mogli slaviti slobodni od posla. Božić je za vjernike blagdan sjećanja na rođenje Isusa Krista u štalici u Betlehemu, na božansko utjelovljenje u ljudskom obliku, ali kroz liturgijsko slavlje taj se događaj i posadašnjuje, sve u iščekivanju drugoga Kristova dolaska na kraju svijeta.

Božić nije najvažniji katolički i kršćanski blagdan – to je Uskrs, ali je kroz vjekove postao najtopliji i najslavljeniji, pa tako i u Hrvata. O tome svjedoči niz pučkih običaja kao i mnoštvo prekrasnih božićnih pjesama.

Vjernici se za Božić posebno pripremaju kroz adventsko razdoblje, a na božićne mise idu i oni koji inače baš nisu redoviti u crkvama. Božić jednostavno privlači mnoge da se poklone jaslicama u crkvama, da se pomole, zazovu Božji blagoslov nad sebe i svoje.

S druge strane, Božić je za one druge, koji ne drže do njegove vjerske dimenzije, prigoda za odmor, za susretanje s drugim ljudima, za okupljanje obitelji, ali i dan kojemu prethodi ludnica kupovanja, zaduživanja... Crkveni ljudi bune se što se na taj način iskrivljuje bit Božića, što se sve svodi na potrošnju i hedonizam, što je čovjek previše ohol...

Upravo to su ta dva lica Božića kakva vidimo danas i ovoga Božića. Jedan Božić isključuje drugi. Ali i poklonici jednoga često isključuju one druge. Ljudima je dosta moraliziranja i dociranja, žele jednostavno bolji život, a kako ga nekima nema brzo na vidiku, onda pokušavaju stvoriti barem njegov privid.

Ali za to nikoga ne treba naprečac osuđivati. Svatko želi biti sretan onako kako zna, može i umije. Jedni će biti sretni što će biti na misama u crkvama, a drugi što će si nešto priuštiti u trgovinama. Ima i onih koji pretjeraju s odlascima na mise, pa zapostave sve oko sebe, kao i onih koji pretjeraju u zaduživanju, pa opterete i druge.

Što bi Bog najviše volio? Nitko ne može, naravno, govoriti u njegovo ime, ali sigurno nećemo pogriješiti ako zaključimo da će on biti najsretniji ako svi mi budemo iskreno sretni. A iz sreće pak proizlazi dobrota. Što nam više treba? Zato svima blagoslovljen i(li) sretan Božić. I veselite se, gdje god bili, bez obzira na vjeru! Danas je puno – biti sretan!