Uvredljivo i za mnoge kršćane

Isprika don Živku Kustiću zbog propuštanja navoda imena Jutarnjeg lista u kojem je u intervjuu od 4. svibnja iznio fundamentalističku tezu da je "ateizam za kršćane najveća opasnost". Dan nakon mog komentara, Kustić se u svojoj kolumni od 10. svibnja nije osvrnuo na onaj dio komentara u kojem se kaže da svećenici ne bi smjeli držati vjerske prodike ljudima drugačijih vjerskih pogleda, ali je ipak neizravno poručio da oni ateisti koji se pridržavaju "objektivnih moralnih i etičkih načela" nisu neprijatelji kršćanstva.

Posljedično imamo situaciju da oni ateisti koji su "dobri momci" (unatoč tome što su ateisti) ipak nisu neprijatelji kršćanstva, a iz Kustićeve opaske o nemoralnim kršćanima proizlazi i to da ni svi kršćani baš nisu "dobri momci" iako se izjašnjavaju kao kršćani.

Stoga ispada da je govoriti u teološkim promišljanjima o ateizmu kao opasnosti za kršćanstvo neprecizno, ali i štetno u zemlji u kojoj se kršćanstvo smatra bitnim dijelom osobnog identiteta, na koji su vjernici izrazito osjetljivi te neće praviti razliku između ovakvog i onakvog doživljaja pojma ateizam i ateist.

Iako ne smatra da je ikoga uvrijedio, Kustić nije uvrijedio samo ateiste nego i sve one kršćane koji ne pristaju na takvu listu zala svijeta (u kojem ne manjka ni rata, ni gladi, ni mržnje) i kojima je jasno da ateizam nije smislio Marx, kako to neki doživljavaju, nego je on u Europi, na pretežno kršćanskom kontinentu, prisutan dulje od kršćanstva.

Što se tiče Kustićeve žaoke, ni najmanje mi nije ispod časti navesti da je riječ bila o Jutarnjem listu, pa ni ispričati se u prvoj rečenici teksta. U svakom slučaju, onako tvrdo obrušavanje na propust s navođenjem imena Jutarnjeg lista, i to na početku teksta, Kustiću doista nije bilo potrebno jer je time indirektno upozorio na vlastitu nevjerodostojnost.

On je, naime, 3. siječnja u kolumni u Jutarnjem listu predbacio Večernjakovu novinaru Silviju Tomaševiću "iznošenje laži o mjestu rođenja Isusa Krista" i "ugrožavanje vjere u Isusa" u članku u Večernjem listu o jaslicama u Vatikanu. Imputirao mu je čak i to da je člankom htio spriječiti ispunjavanje Pisma (za 21. stoljeće "pomalo" neobična optužba), da bi na kraju Tomaševićev članak ocijenio prizemnim. A najbitnije, Kustić je tada kao izvor naveo "zagrebačke novine, koje žele biti jako ozbiljne", prešutjevši da je riječ o Večernjem listu.

Obrušivši se na nas zbog naše posljednje pogreške, Kustić je rekao jako puno o svojoj (ne)dosljednosti, ali i primjerom dokazao da je za vađenje truna iz oka brata svoga doista nužno prethodno izvaditi balvan iz vlastitoga.