Tko to voli šonje u našem nogometu

Zvonku pljusku odalamio je jedan od naših najmoćnijih nasilnika – Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić – počasnom predsjedniku kluba Milanu Bandiću, koji je nakon pretposljednjeg u nizu Mamićevih ispada samouvjereno ustvrdio: – Nitko nema pravo uime Dinama vrijeđati jer Dinamo je desetljećima širio i širi kulturu dijaloga, bio je i jest simbol zagrebačke građanske uljudbe.

Novim prijetnjama zagrebačkog šerifa sucu Vladi Svilikosi: –
Više nikad nemoj doći u Maksimir, a bolje da ne kročiš ni u grad – Mamić je svima, od Mesića i Sanadera, do onih mladih ljudi koji ovih dana verbaliziraju i demonstriraju protiv nasilja, jasno dao na znanje što on misli o toj kampanji i tko je veliki gazda u ovom gradu i državi. Mamić je bahat s pokrićem.

Dug je niz njegovih nasilničkih scena koje se godinama toleriraju pa je i napadnuti policajac zaključio kako nema smisla s rogatim se bosti. U civiliziranom društvu koje zdušno zagovara “nultu toleranciju nasilja” morao bi odstupiti sa svih svojih sportskih funkcija već zbog toga jer je igraču, također ulovljenom u prekršaju, pružio makar samo moralnu podršku nakon sukoba s policajcima.

No, kako u “Hrvatskoj, nažalost, dominira cirkus prije sporta”, kako je sam Mamić rekao braneći se od huligana, on će i dalje biti veliki frajer kojem će Bandić povjeriti milijune kuna Zagrepčana, jer tko to još u hrvatskom nogometu voli šonje. Ili?