Crna komedija. Negdje u Srbiji, 5. travnja 1941. Skupina putnika čeka autobus tvrtke "Krstić i sin" za Beograd, udaljen stotinjak kilometara. Među njima su postariji seljak Aleksa (M. Tomić), čiji je sin u vojsci, njegov boležljivi suputnik koji smatra da su mu dani odbrojani (B. Stjepanović), dotjerani pjevač koji se brine za svoj glas (D. Nikolić), zatim Brka, pristalica reda i zakona (D. Stojković), zbunjeni lovac (T. Načić), braća ulični svirači (M. i N. Kostić), te upravo vjenčani bračni par (N. Arnerić i S. Štimac). Kada rasklimani crveni autobus vlasnika Krstića (P. Vujisić) i njegova lakovjernog sina Miška (A. Berček) napokon ukrca putnike, započet će putovanje prepuno problema i međusobnih nesuglasica koje će se odužiti na cijeli dan i noć...
Jedno od najuspješnijih razdoblja srbijanske kinematografije, tada još uvijek unutar Jugoslavije, svakako je početak osamdesetih. Riječ je o godinama stvaralaštva redatelja Slobodana Šijana čiji se filmovi "Tko to tamo pjeva" i "Maratonci trče počasni krug" s pravom smatraju remek-djelima crne komedije. Ratna tragikomedija "Tko to tamo pjeva" briljantno je ocrtala propast jugoslavenske kraljevine uoči početka Drugog svjetskog rata kroz metaforičko putovanje skupine putnika iz srbijanske provincije u Beograd. Šijanov je film uprizorenje reskog i duhovitog teksta njegova dugogodišnjeg suradnika, scenarista i dramatičara Dušana Kovačevića.
Kovačević je kroz niz sjajno profiliranih likova i njihovih urnebesnih dogodovština na putu vrlo autentično i zabavno opisao svu gorčinu i grotesku sredine koja ni na koji način nije korespondirala s povijesno prijelomnim vremenom. Upravo je ta dihotomija tzv. malih ljudi i velikih događaja bravurozno erumpirala u Šijanovom filmu koji svoj uspjeh duguje kako pristupom najširoj publici, tako i kontekstualiziranjem događaja što je filmu donijelo niz priznanja.
Mnogi su kritičari Šijanov dotrajali crveni autobus iz filma usporedili s Jugoslavijom, a katarzičnu završnicu pod bombama Trećeg Reicha s njezinim nezaustavljivim slomom. Film spaja nekoliko važnih godina: govori o 1941. kad je u Jugoslaviji počeo Drugi svjetski rat, snimljen je 1980. kad je preminuo Josip Broz Tito, a u njemu je, s vremenskom distancom, moguće prepoznati štošta od definitivnog raspada Jugoslavije 1991.
Izvrsnu glumačku ekipu čine pokojni P. Vujisić, doajen srbijanskog glumišta, u ulozi vlasnika autobusa i konduktera, zatim A. Berček kao njegov sin, te D. Nikolić kao pjevač, a uz popularne glumce B. Todorovića, D. Stojkovića, S. Štimca, T. Načića i N. Arnerić, svakako treba istaknuti i pjevačko-svirački dvojac, braću M. i N. Kostića. Njihovi su uglazbljeni komentari i središnja pjesma jednako proslavili film kao i njegov zaplet i humor. Glazbu je skladao Vojislav Kostić, dok je efektna fotografija pustare djelo snimatelja Božidara Nikolića. "Tko to tamo pjeva" bio je hit u kinima bivše SFRJ, a uz pulsku Zlatnu arenu (Aleksandar Berček) i Zlatni vijenac tjednika Studio, dobio je nekoliko uglednih međunarodnih filmskih nagrada među kojima i nagradu na festivalu u Montrealu, te Grand Prix na festivalu u Rotterdamu.
Trajanje: 83 min.
Uloge: Pavle Vujisić, Dragan Nikolić, Danilo Stojković, Aleksandar Berček, Neda Arnerić, Milivoje Tomić, Taško Načić, Borislav Stjepanović, Slavko Štimac, Bora Todorović, Miodrag i Nenad Kostić
Scenarij: Dušan Kovačević
Redatelj: Slobodan Šijan