Tinejdžeri protiv penzionera

Što može donijeti spuštanje dobne granice za biračko pravo sa 18 na 16 godina? Čim je šef HDZ-a Ivo Sanader objavio s govornice stranačkog sabora da se o tome razmišlja, upitala sam dvije šesnaestogodišnjakinje koje jako, jako dobro poznajem, što o tome misle.

Prva je odgovorila da bi se rado odazvala na izbore kad bi na listi bio Robert Plant (pjevač Led Zeppelina). S obzirom na taj ironično-uvjetni "da", koji zapravo znači "ne", i s obzirom na to da je riječ o blizankama koje rado manifestiraju oprečne stavove i ukuse, negativno mišljenje druge šesnaestogodišnjakinje bilo je iznenađujuće. Mlada djevojka koja je, stjecajem okolnosti, kao i njena sestra, također odrasla u okruženju političkih tema te koja rijetko propušta političke televizijske emisije i novinska štiva, međutim, smatra da još nije spremna za glasovanje na parlamentarnim izborima.

Neke novinske ankete također govore, kao i ovaj mali kućni test, da mladi u toj dobi većinom nemaju takav interes za politiku. Zašto ih političari ipak žele vidjeti uz glasačke kutije?  Njihovi su motivi više-manje jasni. Trenutačno imamo situaciju u kojoj glavne stranke vode bitku za svaki glas. HDZ se ne može nadati "preobraćivanju" birača iz lijevog krila biračkog spektra i obrnuto.

Uoči izbora meta su neodlučni i novi naraštaji birača za koje se još ne zna kako će se opredijeliti. HDZ se također usredotočuje na nove ciljne skupine. Iako je jasno da uvođenje biračkog prava za šesnaestogodišnjake ne može biti provedeno u ovom mandatu jer Ustav se, valjda, neće mijenjati preko noći, pretpostavke su da bi već sama najava o spuštanju dobne granice za birače mogla imati pozitivan odjek.

No moguće je da za uvlačenje mladih u biračko tijelo postoje i drugi motivi. U nekim zemljama, kao na primjer u Austriji, na taj se način nastoji stvoriti protuteža sve većem udjelu starih u ukupnoj populaciji. Umirovljenike se smatra teretom u ekonomskom i u političkom smislu, pa se pomlađivanjem biračkog tijela želi osigurati podrška reformama koje će taj teret olakšati.

Zato iza projekta pomlađivanja biračkog tijela stoje u prvom redu ekonomisti, a ne stručnjaci za izborno pravo i politolozi. Ta je situacija preslikana i na Hrvatsku pa određeni stručnjaci također smatra da su umirovljenici postali prevelik teret ekonomskoj politici, da previše stišću vladajuću ekipu, pogotovo nakon što je jedan od njih, nakon teških pregovora s Vladom, nesmotreno izjavio da "limun treba cijediti do zadnje kapi soka".

No bez obzira odakle potjecala, ako je motivirana problemima starenja stanovništva, ideja o restrukturiranju biračkog tijela zapravo je brutalna, a u konačnici i nefunkcionalna. Problem sve većeg broja penzioniranih i sve većeg zaostajanja mirovina za plaćama time neće biti riješen. A i pitanje je i koliko bi se glas mladih odrazio na ukupne izborne rezultate s obzirom  da je i sada najveći odaziv na izbore upravo unutar starije populacije.

U hrvatskom slučaju, pomicanje dobne granice za birače iziskivalo bi i veću intervenciju u Ustav, koji kaže da je biračko pravo "opće i jednako". Ako se sa 16 godina može birati, znači li to da mlađi tinejdžeri mogu biti i birani?

S tim su skopčana i neka druga pitanja. Ako mladi sa 16 godina dobiju biračko pravo, koje podrazumijeva potrebnu dozu odgovornosti prema sebi i drugima, može li im se i dalje uskraćivati, na primjer, pravo na kupnju cigareta i alkohola ili na vozačku dozvolu, kojoj bi se radovali možda i više od biračkog prava? Pretpostavljam i nadam se zato da će razmišljanje o toj ideji ipak potrajati.