Znate li što je pizzly? To je mješanac polarnog medvjeda i grizlija! Izraz skovan za životinje prvi put viđene prije otprilike 15 godina, koji je prihvatio i Sir David Attenborough, označava nagon za samoodržanjem polarnog medvjeda.
Priroda zatvara krug
Njegovo je okruženje zbog klimatskih promjena znatno ugroženo, sve teže dolazi do hrane, zbog čega se teško i razmnožava. I zato slijedi svoj prirodni instinkt, a to je pronalazak najbližeg srodnog partnera – grizlija. Kada je nova medvjeđa vrsta primijećena, izazvala je veliku zbunjenost među znanstvenicima, kojima nije bilo jasno kako je moguće da se dvije vrste miješaju. Nije to bilo baš vjerojatno. Pizzlyji ili grolari, već kako vam drago, nastaju nakon bliskog kontakta dviju medvjeđih vrsta, pri čemu onda dolazi i do parenja. Znanstvenici koji su među prvima vidjeli prizore bijelog i smeđeg medvjeda na arktičkom ledu bili su osupnuti prizorom smeđeg medvjeda na ledu. Migracije koje su posljedica klimatskih promjena nagnale su dvije vrste da se nađu na istom prostoru pa je do križanja moralo doći. Nije to nešto pretjerano neobično jer polarni je medvjed i nastao od smeđeg medvjeda prije nekih 150.000 godina. Izgleda stoga da priroda samo zatvara puni krug. U međuvremenu je polarni medvjed postao najveći kopneni mesožder koji naraste i do mase više od 700 kilograma. Grizli se pak uobičajeno kreće sam, a društvo traži u pravilu upravo zbog parenja ili zbog prehrane ako to uvjeti zahtijevaju.
Međutim, paleontologinja Larisa DeSantis britanskom je Daily Mailu otkrila kako je zapravo nastala nova vrsta, koja je znatno otpornija na klimatske promjene. – Ova nova vrsta medvjeda otpornija je na klimatske promjene te je bolje prilagođena višim temperaturama – rekla je DeSantis. Za situaciju u kojoj se polarni medvjed seli na kopno krivi prije svega nedostatak hrane, manje je morskih životinja koje polarni medvjed može loviti, manje je tuljana jer je i manje leda u njegovim staništima, bijeli se medvjed izuzetno teško prilagođava zagrijavanju na Arktiku. – Sve doista ne izgleda dobro za polarne medvjede. Proučavala sam sabljozube mačke. Fosili upućuju na to da su i one imale posebne režime prehrane pa, kada su nestale njihove zalihe hrane, s njima su nestale i one – rekla je paleontologinja. Studija o polarnim medvjedima koju je provela govorila je o tome kako se mijenja prehrana polarnih medvjeda u svijetu koji se zagrijava. Analizirani su ostaci 20 polarnih medvjeda pronađeni u arheološkim iskopima. Neki su od tih ostataka stari tisuću godina, što ih smješta u period zatopljenja ranog srednjeg vijeka, što pruža uvid u povijest polarnog medvjeda.
Nedostatak meke hrane
Posebna je pozornost posvećena čeljustima, tražilo se tragove prežvakavanja tvrde hrane, no takvi dokazi nisu pronađeni. Ti primjerci otprije tisuću godina različiti su od modernog medvjeda, a to je istraživanje pokazalo i kako neki primjerci današnjeg polarnog medvjeda jedu znatno tvrđu hranu. – Takva je promjena za mali broj preostalih bijelih medvjeda zabrinjavajuća. Oni bi mogli doseći svoju točku preokreta te bi mogli biti prisiljeni na konzumiranje hrane na koju nisu navikli – kaže DeSantis. Grizli je pak bolje predisponiran na zagrijavanje jer je navikao jesti tvrđu hranu, što uključuje i strvine, ako zatreba. Izdužena njuška polarnog medvjeda namijenjena je lovu ispod leda i konzumiranju masnog tuljanova tijela. Stoga bi unos grizlijeva gena u bazen polarnog medvjeda bijelog medvjeda mogao čak i spasiti.