Tadićev pothvat, ali i rizik

Zacijelo su mnogi mislili da Ratko Mladić nikad neće biti uhićen i da će Srbija ili čekati njegovu smrt ili već naći načina da se za taj “propust” iskupi. Ipak se pokazalo da Boris Tadić “misli ozbiljno”, riskirao je nezadovoljstvo i bijes mnogih Srba, ali je uvelike dobio na svom europejstvu.

Možda čak toliko da će gdješto u Hrvatskoj izazvati zlovolju, jer oni koji su u Europi skloni Srbiji i “velikom prasku” kojim bi se u prosincu završili pregovori s Hrvatskom, Srbija postala kandidat a počeli pregovori s Crnom Gorom, sada su dobili presudan argument.

Ali i mimo tih kalkulacija može se reći da je uhićenje Mladića prava revolucija u srbijanskom tumačenju i poimanju ratova na tlu bivše Jugoslavije. Jer, Mladić je, mnogo više od svih drugih, pa i od Karadžića, najizrazitiji negativni simbol srbijanske agresije u tim sukobima.

Premda je Goran Hadžić još na slobodi, uhićenjem Mladića Srbija će se iz ratnog grešnika u odnosu s Europom pretvoriti u mirnodopskog partnera, što će njezinim prijateljima, pogotovo Velikoj Britaniji, uvelike olakšati promicanje srbijanskih interesa.

Ali posljedice za samoga Tadića i za proeuropsku Srbiju mogle bi biti po onoj – dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji. Ionako zahuktalo oživljavanje nacionalizma moglo bi se sada i te kako pojačati. Političke proturječnosti što proizlaze iz različitih odnosa političkih stranaka prema ulozi Srbije u proteklim ratovima još više će se zaoštriti. Oporba bi ovo uhićenje mogla tumačiti i kao najavu pokleknuća Srbije i na drugim frontama, u prvom redu na Kosovu i u Republici Srpskoj.

Politika u Hrvatskoj, i vladajuća i oporbena, zacijelo će pozdraviti uhićenje Mladića.

No možda će zbog toga čina Srbija u relaciji s Hrvatskom nastojati biti na dobitku, premda bi trebalo biti obratno. Ali kako god bilo, što se više “uhićuje” rat, više je “na slobodi” mir.