Sumrak 'malih bogova'

Vijest o devet godina zatvora, kako glasi nepravomoćna presuda riječkom kardiokirurgu Ognjenu Šimiću, istog je trenutka isprovocirala polemike u kojima se isprepleću stavovi u stilu "napokon dobra vijest", ali i pitanja je li Šimić "žrtva" koja je platila za sve neuhvaćene podmitljive doktore, pa sve do usporedbe "sitnog" mita u zdravstvu s golemim gospodarskim makinacijama u kojima nema ni krivaca ni presuda. Svaka od ovih teza može biti obranjiva.

Dr. Šimić se, pak, pokušao braniti samohvalom kako je on jedan od najboljih, pa će sud teško pogriješiti ako mu oduzme mogućnost spašavati bolesnike! Trebao je o tome razmisliti puno, puno ranije, a činjenica je da, kad je riječ o visokosofisticiranim strukama u kojima je relativno mali broj, i to u državnim bolnicama, nedovoljno plaćenih stručnjaka, puno bolesnika na predugim listama čekanja  kao što je to kardijalna kirurgija  crno tržište kreira cijene operacija.

Liječnici se nerijetko postavljaju iznad svojih pacijenata, dodjeljuju si ulogu "malih bogova", jer je, eto, u njihovim rukama život. I oni koji uzimaju pet ili deset tisuća eura za operaciju na srcu ili neki drugi složeni zahvat smatraju da su taj novac zaslužili svojim znanjem i vještinom.

A kada bi bar na trenutak sišli sa svoga "božanskoga trona" i pokušali se uživjeti u situaciju teško bolesnoga čovjeka koji nema novca već će se morati zadužiti ili, ako štogod ima, prodati da bi došao na operacijski stol, možda bi shvatili da je traženje, uzimanje novca, naplaćivanje operacija  koliko god plaća bila nezadovoljavajuća  u ljudskom smislu doista sramotno.

Da Hipokratovu zakletvu i ne spominjemo. Dr. Šimić se očito nije sramio, jer je, kako je podvukla sutkinja Šarić, novac uzimao godinama, što ga je na kraju i koštalo godina zatvora.