Što povezuje Mesića i Jezerinca?

Što u ovo predizborno vrijeme povezuje Mesića i Jezerinca, a u određenom smislu i ostale hrvatske biskupe? Uglavnom, nakana da javnosti i pripadnicima svoje zajednice dadu preporuke za koga da (ne) glasuju. I svi se oni zaklinju da to odgovara njihovim ovlastima, odnosno ulozi u Crkvi i društvu.

Problem je samo u tome što se te poruke, zbog niza okolnosti, sve manje uvažavaju, odnosno što se zloupotrebljavaju. Razloga ima više. Jedan je taj što se u njima jedva mogu sakriti zadnje namjere. Njih, naime, poput lasera ciljaju finese u izričajima, kontekst i aluzije pa ispada da se ljudi podcjenjuju jer se pretpostavlja da bi ih trebali razumjeti jedni, a ne shvatiti drugi. A to ne ide.

Drugi je razlog u tome što te poruke i aluzije stranke i mediji veoma brzo dešifriraju, ali i instrumentaliziraju. Sljedeći je razlog da smo u predizborno vrijeme osjetljiviji pa svaki pokušaj da nas se "pouči" ima suprotni učinak, a u skladu s time ispada da vjernici i inače nisu dovoljno poučeni u svojoj vjeri pa im treba brzinski tečaj, ili da bez Mesića ljudi ne znaju čiji je gospodarski program bolji ili tko gdje ima kakvu dionicu.

No zato se predsjednik okomljuje na Jezerinca, Milanović se biskupske poruke laća kao vruće kaše, a Sanader brani biskupe s kojima upravo potpisuje ugovor koji nešto i teži, pa se birač pita ne bi li se bez svih tih preporuka, darova i ciljanih susreta lakše mogao snaći?! Mesić tako predbacuje Jezerincu ono što i sam čini.

Posve nedvosmisleno, premda ne i izrijekom, staje na stranu lijevih stranaka, kao što Jezerinac staje na stranu desnih. Pritom ipak biskupu prijeti sankcijama kojima kao da će ga izbaciti iz vojske, zaboravljajući svoje kompetencije. Nije to prvi put da Mesić pokazuje gotovo elementarno nepoznavanje crkvenoga ustroja. No više začuđuje to da ne zna gdje mu prestaju ustavne ovlasti.

Ali zato izmišlja diplomatsku gužvu s Lončarom i nuncijem, nakon čega slijedi farsa s priopćenjima! No i Jezerinčevo "vađenje" da nikoga nije imenovao ni svodio pod sotonizaciju podcjenjuje zdrav razum jer ljudi doista nisu glupi. Najmanje bi tu spadala biskupska poruka koja je legitimna, mnogo odmjerenija, pa stoga i neutralnija, premda se teško oteti dojmu da barem jedan njezin manji dio nije napisan bez aluzija.

Kad je to tako, i ako je to tako, možda bi biskupi zbog svih okolnosti snažnije progovorili kad uopće ne bi progovorili. Takva bi poruka izvan predizbornog razdoblja bila mnogo svrsishodnija. No kad je bačva načeta...