Što je dijaspora prema EU

Jedne dnevne novine ovih su dana citirale visoko pozicioniranog HDZ-ova dužnosnika koji je, komentirajući kompromis Kosor – Milanović glede glasovanja dijaspore, navodno izjavio: Nismo zbog dva zastupnika mogli riskirati EU. Što su dva zastupnika manje u odnosu na EU? Ako smo nakon brzopoteznog prihvaćanja arbitražnog sporazuma sa Slovencima i trgovanja teritorijem ostali u dvojbi, sada nakon najnovijeg protuustavnog kompromisa glede biračkog prava dijaspore možemo sa sigurnošću konstatirati da ovu jadnu zemlju vode trgovci. I to loši trgovci!

Mnogo sam puta slušao zajedno sa svima vama koji ovo čitate kako se loše političke odluke opravdavaju kompromisima, koji su u politici, eto, nužnost, ali mi običan puk, kažu, nismo u stanju shvatiti “složenosti trenutka” ni “dalekovidnost” političkih vođa. Poštovana gospodo, koja imate čast voditi ovu zemlju u njenim ključnim povijesnim trenucima, ne zaboravite da ste je uvijek dužni voditi na dobrobit onih koji su vas izabrali, a izabrali su vas i ovi kojih se sad odričete i svodite ih na pitanje „dva zastupnika“.

U pitanju je dostojanstvo tih ljudi, njihova čast, njihov ponos! Sjećate li se vi koliko je dijaspora dala u stvaranju ove zemlje? Ja ću vam reći! Nemjerljivo više od nekih danas „velikih Hrvata“ i zagovornika ulaska u EU spremnih odreći se svega i svakoga ne bi li se uvalili u svoje europske fotelje i napunili džepove eurima, koji ih čekaju kao nagrada za „dobro obavljen“ posao – dovlačenja Hrvatske u EU. Narod nije glup da ne zna da je, baš kao i u životu, i u politici nužno ponekad činiti kompromise. Ali baš kad se čine kompromisi, treba znati kada, s kim, zašto i po koju cijenu. Narod to savršeno dobro zna!

Međutim, bez želje da nekog povrijedim, uzimajući u obzir samo ova posljednja dva „kompromisa“, oko arbitržnog sporazuma i ovaj najnoviji s biračkim pravom dijaspore, stječe se dojam da naše političko vodstvo ima problema u prosudbama s pozicija spomenutih kriterija, pokušavajući baš sve svoje pogreške pravdati nužnošću ulaska u Europu. Čak su uspjeli podmetnuti navodnu podijeljenost Hrvata oko toga jesu li “za” ili “protiv” EU. Duboko sam uvjeren da je golema većina hrvatskog naroda opredijeljena proeuropski i sklona ulasku u EU. Hrvatski je narod, međutim, podijeljen oko nečega drugog. Oko pitanja kada i da li po svaku cijenu? Tajming ulaska Hrvatske u EU svakako je od strateškog političkog interesa i, po mom skromnom mišljenju, mora se dogoditi ne sutra, za šest mjeseci ili godinu dana, već onda kada vrhunski stručnjaci iz svih relevantnih područja ocijene da će odabrani trenutak ulaska dati optimalne rezultate za Hrvatsku s motrišta gospodarskih, političkih i inih interesa. Sve drugo spada u područje političke taštine HDZ-a i SDP-a jer baš bi jedni i drugi željeli biti ti koji su uveli Hrvatsku u EU, pa što košta, da košta. Treba ući kada budemo spremni. Jesmo li? Umjesto odgovora, podsjetit ću da smo ne tako rijetko svjedoci dobronamjernih kritika iz samog EU da ne znamo uzeti ni ono što nam se kroz pretpristupne fondove nudi. Zašto onda vjerovati da bi ti isti ljudi, da uđemo sutra, znali konzumirati članstvo u EU na dobrobit svih hrvatskih građana, a ne samo za sebe. Ulazak sam po sebi nije jackpot. Da članstvo u EU ne daje nikakvu garanciju prosperiteta i boljeg života za hrvatske građane, najbolji je primjer Grčka. Zato neka ulazak u EU i dalje bude strateški cilj Hrvatske, ali ne po svaku cijenu, niti alibi za loše političke odluke.

Naši vođe moraju znati da oni koji pokušavaju graditi budućnost države odričući se onih koji su sudjelovali u njenoj izgradnji prijeti da uskoro postanu prošlost. Nisam siguran da nas je ovaj nemoralni kompromis približio Europi. Problem je svakako valjalo riješiti, ali ne prihvatiti ucjenu SDP-a i brzopleto se odreći dijaspore, već hrabro ući u ustavne promjene, bez popuštanja Milanoviću, i tako mu dati šansu da pokaže „ima li muda“ biti kočničar ulasku u Europu zbog sebičnih usko stranačkih interesa jer rješavanje ovog pitanja nije u izravnoj svezi s ulaskom u Europu. Ali zato je pravi trenutak da SDP ucijeni HDZ. Svaka čast, gospodo, zbilja europski!