Nerijetko se čini da se sustav koji skrbi o djeci zapravo puno više brine o odraslima. Kad je na posvajanje trebalo dati brata i sestru, zanemarili su njihovu biološku povezanost, a u prvom je planu bilo to da se ispune očekivanja dvaju bračnih parova bez djece.
Svaki je par dobio po jedno dijete i nije se pritom marilo što ih se nepovratno razdvaja. I u ovom je slučaju slična situacija.
Martu i Jurja odlučili su odvojiti od majke, unatoč činjenicama koje vrište da je to protiv njihove dobrobiti. Da nema pravih razloga za najoštriju mjeru – oduzimanje djece, izjasnilo se više stručnjaka: psihoterapeuti, psihijatri, obiteljski centar, njihova pedijatrica, dječja pravobraniteljica, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, škola...
Zato što majka nije otišla u ordinaciju koju joj je Centar preporučio, kaznili su djecu. Martu i Jurja uporno su slali psihijatrima i psiholozima, ali nisu htjeli čuti što oni zapravo žele. Tako su se ostvarili njihovi najveći strahovi, a sve u cilju zaštite njihove dobrobiti.
Istodobno je sustav prema ocu, dvaput osuđenom obiteljskom nasilniku, od kojeg su strahovali službenici socijalne skrbi, bio znatno blaži. Uvjetnu umjesto zatvorske kazne dobio je oba puta jer \"uzdržava djecu\", međutim, nitko nije provjerio pa vidio da ta obveza uzdržavanja stoji samo na papiru, a da djecu zapravo nikad nije uzdržavao.
Idućeg tjedna Martu i Jurja odvode. Tu će odluku preispitati međunarodni sud. Ako ih jednom i vrate majci, šteta će svejedno biti nepopravljiva.