Nedjeljnim muškim slalomom u Saalbachu je završeno Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju. Naslov prvaka branio je Henrik Kristoffersen koji ga nije obranio. Štoviše, završio je bivši prvak kao 13., čak tri mjesta iza našeg Samuela Kolege koji je sa 10. mjestom izborio drugi najbolji rezultat za hrvatsko skijanje na ovom mundijalu. Najbolji domet ostaje ono osmo mjesto Zrinke Ljutić u veleslalomu. No, osim Kolege kući će zadovoljan i Matej Vidović koji je, iako više nije član reprezentacije pa se sam financira, osvojio je 22. mjesto. Uz Istoka Rodeša koji je sa startnim brojem 32. izletio još u prvom laufu, najnezadovoljniji će kući Filip Zubčić koji je, da bi popravio dojam iz veleslaloma (13. mjesto), išao na sve ili ništa i dogodilo se ništa odnosno izlijetanje u drugom laufu.
Svjetskim prvakom, po prvi put, postao je Švicarac Loic Meillard koji, osim hrabroj vožnji, to može zahvaliti olimpijskom pobjedniku Clementu Noelu. Francuz je u prvoj vožnji imao najbrže vrijeme ali je u drugoj "haklao" kolac i tako omogućio Norvežaninu McGrathu da se popne na srebrno postolje a Nijemcu Strasseru s četvrtog mjesta na treće. Meillardovo zlato 13. je švicarska medalja na ovom Prvenstvu dok su ih domaćini Austrijanci osvojili sedam.
Nakon što je u prvoj vožnji imao 20. vrijeme, Samuel Kolega je u "drugom poluvremenu" svoj plasman popravio za deset mjesta.
- Kako su meni dosad išla svjetska prvenstva ovo je vrlo solidno tim više što sam imao drugo vrijeme druge vožnje.
S obzirom da je sve do posljednje sedmorice bio treći, koliko je bilo uzbudljivo pratiti jednog po jednog skijaša koji su dolazili iza njega, u nadi da će od njega biti i sporiji.
- Znajući da iza mene dolaze ozbiljni skijaši, da je konkurencija prejaka, znao sam da nakon slabije prve vožnje za medalju ne mogu konkurirati. Više smo brojali da budem u prvih 15, da zaradim bodove. To je puno bodova za ukupni poredak i to će mi značiti za startnu listu.
Takvom učinku se nadao i Filip Zubčić no on je nakon vrlo solidnog 15. mjesta u prvoj vožnji ostao bez bodova. Na njegovo ispadanje vrlo emotivno je proživjela njegova sestra Tamara koja ga uvijek čeka u ciljnoj ravnini u ulozi pomoćne trenerice. I koju uvijek kadriraju redatelji prijenosa skijaških utrka što i ne čudi jer je riječ o vrlo naočitoj mladoj dami.
- Filip si je toliko želio medalju u nekoj od olimpijskih disciplina. On jest bio doprvak svijeta u paralelu no to nije olimpijska disciplina.
A što se zapravo dogodilo na stazi opisao je sam Filip:
- Pao sam na bok, preizravno sam ušao u jedna vrata. Probao jesam maksimalno napasti od starta ali nisam uspio uhvatiti dobar ritam. Na koncu mi se dogodila glupa pogreška, rekao bih dječja, no dogodi se i najboljima.
Za značajniji pomak s 15. mjesta i veći bodovni ulov morao je maksimalni riskirati.
- Mogao sam se ja nakon pogreške spustiti dolje sa sekundom zaostatka za tadašnjim vodećim no to mi je tako svejedno. Morao sam napasti, pokušati ući u top 10, da što više napredujem. No, nisam i tužan sam. Prije dva dana izbacio sam sve iz sebe, svu ljutnju a danas sam samo malo tužan.
A dva dana prije bio je atrakcija za fotoreportere kada je, ljutit radi 13. mjesta u veleslalomu, razderao svoj startni broj. Je li to bilo prvi put da je to učinio.
- Ne, jesam i jednom prije samo što me tada fotoreporteri nisu snimili. Što je tu je, sutra je novi dan, idem se pripremati za završnicu sezone.
Za razliku od njega, Matej Vidović pripremat će se za zavšrnicu Nor Ama, američkog kontinentalnog kupa, jer on Svjetski kup ne vozi, nije u kvoti četvorice koje čine Kolega, Zubčić, Rodeš i Ljutić. S obzirom da živi u Kaliforniji gdje sa suprugom Matildom radi kao trener u jednoj skijaškoj akademiji i da se samofinancira pitali smo ga što ovo 22. mjesto na Svjetskom prvenstvu znači za njegovu karijeru.
- To je dobro pitanje na koje nemam odgovor. Ovu ću sezonu dovršiti i tko zna što će biti dalje. Idem sezonu po sezonu i treba vidjeti da li to financijski ima smisla.
O smislu skijaškog postojanja, nakon ispadanja, zacijelo razmišlja i negdašnji svjetski juniorski prvak Istok Rodeš koji nije završio prvi lauf.
- Malo me bailo u zrak i izbacilo iz utrke. Takve situacije ja na treningu rješavam u sekundi, no s tim treningom sam već dosadan sebi jer on je nebitan.
A Istoka prati glas da je doista jako dobar na trenizima i da su njegovi natjecateljski nastupi svojevrasna enigma.
- Mogu slobodno reći da sam ja na trenizima najbrži od svih naših no ja to ne prenosim na utrku. Zašto? Ja na to nemam konkretan odgovor. U mlađim uzrastima sam pobijedio svugdje gdje se pobijediti dalo a i u Svjetskom kupu imam ozbiljnih rezultata. A zašto mi se onda ovo događa ne znam. Očigledno moram proći određeni put. Netko svoje najbolje dane ima ranije netko kasnije a ja se nadam da je ispred mene još dobrih rezultata.
Mi se doista nadamo da su njegovi najbolji rezultati ispred njega, počevši s Olimpijskim igrama.
- Pa da. Imam neku viziju za Olimpijske igre no ostavit ću to za sebe.
Drugima titule, Zubčiću fritule! HŽV