Tko je, dakle, pravi maksimirski gazda? Izvršni predsjednik Zdravko Mamić ili trener Zoran Mamić? Gotovo cijelu sezonu traje, blago rečeno, “nadmudrivanje” između braće, a kulminacija je stigla prošloga tjedna, kad je trener, bez drhtaja na licu, javno oponirao izvršnom predsjedniku obznanivši da “Gordon Schildenfeld nije igrač kojeg bi želio”. A izvršni je predsjednik dan prije potvrdio da je već kontaktirao Schildenfelda, koji je, pak, najavio da bi se trčećim korakom vratio u Maksimir...
Dobar dan i laku noć
Nije ovo prvi slučaj ove sezone da su braća na suprotnim pozicijama. Mamićevskim rječnikom, ako Zdravko kaže “dobar dan”, Zoki odgovara – “laku noć”! I u Prvoj HNL, zbog silne pojedinačne kvalitete u svlačionici za domaće okvire, nema rezultatskih posljedica takvog nenormalnog odnosa, međutim obojica kao da zaboravljaju kako vrijeme leti i da će srpanj i kvalifikacije za Ligu prvaka doći već sutra...
Zdravko želi ojačati momčad, Zoran mašta o tome da svi ostanu na okupu i ne vidi te “kapitalce” koje Zdravko želi dovesti. A neslaganja su počela povratkom Ognjena Vukojevića, Zdravko ga je doveo u zadnji trenutak kako bi, nakon sloma s Aalborgom, spasio sezonu i ušao u Europsku ligu. Zoran je bio protiv (nije želio ni – Eduarda, koji je bio korak do povratka u Dinamo!?), ali je mudro iskoristio “Ogija” za utakmice s Petrolulom i ušao je u Europsku ligu. A onda je opet pokazao bratu “figu” i gurao Vukojevića na klupu, gdjekad i na tribine!? Dok su igrali Goncalo, Sigali, Taravel, Šimunović. Zoran je, nadalje, unatoč debaklu sa Salzburgom, stalno gurao tezu da je ovo “najbolja momčad zadnjeg desetljeća u Maksimiru”. Da je to jednom rekao, pomislili bismo da je bio pijan. Ali, kad netko ponovi nekoliko puta tu tezu, onda to više nije slučajno. I netko tu ima problem – ili mi, koji tu momčad vidimo kao posve prosječnu (sudeći po igrama), ili trener...
Nije želio na klupu
Kad trener kaže da ni ova momčad pojačana Modrićem, Ćorlukom i Eduardom ne bi bila jamstvo za plasman u Ligu prvaka, onda sve to postaje još čudnije. Ovaj sastav, sa spomenutom trojicom, tada bi imao imperativ – hvatanja europskog proljeća! Barem... ma tko bio trener! I ako Zoran u to ne vjeruje, onda ima problem i s odabirom profesije. Uostalom, sjećamo se da je praktički cijelu pretprošlu jesen, unatoč silnom nagovoru i potpori medija, dvojio hoće li ostati na plavoj klupi ili ne. Odlučio je sjesti na nju, međutim čini nam se da baš i nije zadovoljan svojim izborom te da je bio kudikamo sretniji kao sportski direktor. Preživio je neulazak u kvalifikacije za Ligu prva isključivo zato, da si ne lažemo, jer je brat izvršnog predsjednika! Ne postoji trener na svijetu, uključujući Mourinha, koji bi, uz “živoga Zdravka”, ostao na klupi nakon tri takva kraha! I već ovoga tjedna braća Mamić moraju sjesti za stol i otvoriti karte jedan drugome te odlučiti mogu li i žele li zajedno dalje na ovim funkcijama. Ovo više nema smisla, jedno je imati različita mišljenja, ali nešto je posve drugo kad svatko vodi svoju klupsku politiku. To je u ozbiljnom klubu jednostavno nepojmljivo i zapravo je najbrži put u propast...
>> Mamić: Schifo nije na listi želja, a Modrić, Ćorluka i Eduardo nam ne bi jamčili LP!