Zdravko Mamić: Bili smo za sve opcije, ali ovo je viša sila

Zavrtio je glavom, dio vode se povukao, ali i dalje su dominirale velike lokve. Na njemu je bila najveća odgovornost, pritisak.

– Ne smijem davati izjave – kratko će Bebek.

No, popričao je sa zapovjednikom vatrogasne postrojbe Split Felicijom Parčinom.

– Nisam želio preuzeti odgovornost da se igra u sredini terena, pa da bude neka sporna situacija zbog vode – objašnjavao je Bebek prvom splitskom vatrogascu.

– Nije se ovo moglo igrati, trebalo je sedam centimetara visine vode da bismo počeli ispumpavati – rekao je Parčina.

Uvijek će ostati ona dvojba, što bi bilo da je Hajduk ranije poslao radnike na teren. Njih šest, kasnije ih je bilo i sedam, osam, bušilo je rupe, ali na travnjak, koji je u tom trenutku sličio na bazen, izašli su tek nešto prije 17 sati.

– Hoće li se igrati – provirivao je iz tunela Duje Čop, koji je nestrpljivo čekao da istrči na stadion na kojem je načinio prve nogometne korake.

Već tada je Bebek prvi put izašao na teren, sumnjičavo gledao prema vodenoj plohi. U pratnji delegati Jure Zečevića obišao je travnjak, prva sumnja se pojavila.

– Neće se igrati – dojavio je jedan od policajaca, koji su pratili sudačku šestorku.

Svaki od njih imao je svog "anđela u civilu".

Konačna odluka stigla je deset minuta prije početka. Bebek je u pratnji kapetana Oremuša i Šimunića prošetao travnjakom, uz zvižduke navijača bacao loptu, koja je ostajala u lokvama.

– Ne može se igrati, lokve su prevelike. Željeli smo, žalimo za ozračjem, divno je vidjeti ovoliko publike, ali stvarno se ne može – prenio nam je kapetan Hajduka.

Nad Poljudom kao da se vidio jedan veliki upitnik, navijači nisu znali što se događa, nikakvih službenih informacija nije bilo. Sa zvučnika se orilo "Dalmatinac sam", to je valjda bilo dovoljno. U hodu, dok je Bebek išao prema svlačionici, počeli su pritisci. HNS je želio da se igra, Mišo Krstičević je dobacio "mi smo spremni igrati", Kruno Jurčić vrtio je glavom. No, Bebek nije želio rizik, pokazao je čvrstinu. Negdje oko 18.15 sati procurilo je iz svlačionica "možda se igra, Bebek nije izdržao". Ali, u 18.33 oglasio se službeni spiker Vedran Očašić.

– Derbi je odgođen.

Tada su počele priče, kad se igra, zašto ne u ponedjeljak, zašto ne u utorak, zašto u srijedu... Hajdukovi igrači istrčali su na teren, pozdravili publiku, Dinamovi su, pak, odradili kraći trening u dvorani.

– Mi smo bili za to da se igra s par sati zakašnjenja, bili smo i za ponedjeljak, i za utorak i za srijedu. Viša sila je napravila svoje, šteta zbog publike. Nitko nije priželjkivao ovakvu situaciju – rekao je Zdravko Mamić.

Službeno, derbi je, sukladno propisima bio odgođen za 24 sata, da bi nešto iza 20 sati stigla informacija da se igra u srijedu u 19 sati. Svoj obol odgodi dale su i mjere sigurnosti. Na Poljudu je bilo 850 specijalaca, koji su stigli iz cijele Hrvatske i da su morali ostati još jedan dan u Splitu stvorili bi se dodatni troškovi za državni proračun.

– To bi stajalo negdje između dva i tri milijuna kuna – dobacio nam je jedan od šefova osiguranja.

Dok se sve to događalo nije bilo ugodno predsjedniku HNS–a Davoru Šukeru, koji je promatračima UEFE morao objašnjavati kako to samo pet–šest radnika vodi brigu o terenu. Baš su se čudili tako malom broju ljudi.