Zaslužuje li 103 tisuće članova bolji Hajduk? Nisu problem oni koji igraju, nego oni koji vode klub

S jedne strane rekordna 103.764 člana (podatak od nedjelje prijepodne sa službene Hajdukove stranice), a s druge strane salve zvižduka Hajdukovim trenerima i igračima s poljudskih tribina. Najprije Leki, sada i Karoglanu, traži se – s pravom – bolji, atraktivniji, srčaniji, efikasniji Hajduk. Mizernih 1:0 protiv Rudeša i zebnja do zadnje minute premalo je od momčadi koja pretendira na naslov prvaka.

Publika je, naravno, u pravu. Ona ima najpošteniji i najiskreniji pristup, jedini njezin interes je snažan, moćan Hajduk, onaj koji bi osvajao trofeje i pobjeđivao u serijama, a ne gubio od Istre 1961 i Gorice, strepio od Rudeša... I naravno da su neposredni proizvođači, igrači i treneri, odmah prvi na udaru navijačkoga gnjeva – ali pogledajmo na trenutak malo širu sliku: bacaju li navijači koplja u prave krivce? Jesu li Karoglan, prije njega i Leko, pa onda i Lučić, Šarlija, Sahiti, Žaper, Pukštas, Sigur... koji grizu na terenu zaslužili zvižduke i uvrede s tribina? Pa, zaboga, oni su na početku studenoga na podjeli prvoga mjesta, a to se Hajduku nije događalo često posljednjih godina.