Vujčić: Najteži protivnik bio mi je Sabonis

Hrvatski košarkaš u redovima Olympiacosa Nikola Vujčić (30) na službenim je internetskim stranicama Eurolige odgovarao na pitanja navijača diljem svijeta...

Među ostalim, navijače je od najnagrađivanijeg centra u Europi u posljednjih deset godina zanimalo tko je najbolji igrač s kojim je ikad igrao, tko mu je najteži protivnik i koji su mu ciljevi u budućnosti...

*Razmišljate li o trenerskoj karijeri jednom kada okončate igračku?
- Sigurno je trenerski posao jedna od opcija nakon završetka aktivnog igranja, ali nadam se da je taj trenutak još daleko. Kada vrijeme dođe, intenzivnije ću razmišljati o tome.

*Nedostaje li vam Izrael i hoćete li se jednog dana vratiti u Maccabi?
- Naravno da mi nakon šest prekrasnih godina ondje nedostaju moji prijatelji, moji kolege i ljudi iz kluba. Na neki smo način postali kao obitelj. A što se tiče mogućnosti povratka, ne znam. Nikada se ne zna što se može dogoditi u ovom poslu, ali najmanje sljedeće dvije godine moja će momčad biti Olympiacos.

*Je li dodavanje uvijek bilo tako važan element vaše igre od samog početka vaše karijere, kada za suigrače niste imali tako vrsne strijelce u momčadi kao što je to bio slučaj u Maccabiju i sada u Olympiacosu?
- Dodavanje je oduvijek bilo važno u mojoj igri. Uvijek sam smatrao košarku momčadskim sportom i moja je filozofija da nije važno tko zabije, nego da momčad zabije. Dodavanje izražava i poštovanje prema suigračima. Kada imaš priliku dodati, dodaj. Jednom je prilikom Toni Kukuč rekao: "Postizanje koša čini jednog čovjeka sretnim, asistencija usrećuje dvojicu." To je, mislim, prava filozofija.

*Tko je najbolji igrač s kojim ste ikad igrali?
- Mnogo je izvrsnih igrača, ali rekao bih Anthony Parker. Za mene je on najkompletniji igrač s kojim sam igrao. Bio je sposoban za sve na terenu. Mogao je igrati na svim pozicijama, mogao je zabiti, dodati i bio je pravi momčadski igrač, nimalo sebičan.

*Kako se fizički osjećate, služi li vas zdravlje kao u godinama kada ste dominirali Europom?
- Fizički gledano mislim da sam ove godine možda u najboljoj formi. Prošle sezone bio sam ozlijeđen i na trenutke odvojen od momčadi, ali upravo sam zbog tih ozljeda ljeto proveo trenirajući i radeći na svojim mišićima. Zato mislim da nikad nisam bio u boljoj formi.

*Kada biste morali izdvojiti jednu, najbolju utakmicu u kojoj ste i vi igrali, koja bi to bila?
- Jedna od najvažnijih svakako je bila s Maccabijem protiv Žalgirisa u posljednjem kolu Eurolige 2004. Kao što se vjerojatno svi sjećaju, ona je izgledala za nas izgubljena, ali smo je dobili u produžetku i izborili Final Four gdje sam kasnije osvojio svoj prvi euroligaški naslov.

*Kojem ste igrač najviše voljeli asistirati?
- Nisam baš o tome razmišljao jer volim dodavati svim svojim suigračima. Ali kada bih morao birati rekao bih da sam s najviše samopouzdanja dodavao Maceu Bastonu. Naposlijetku, on je običavao svaku mu dodanu loptu zakucati.

*Koji vam je najteži protivnik protiv kojeg ste igrali?
- Iako sam kratko igrao protiv njega, moram reći da je to Arvydas Sabonis. Bilo je jako teško igrati protiv njega. Pored činjenice da je bio 220 centimetara visok i težio 150 kilograma, bio je nevjerojatno vješt. Čak i pred kraj karijere i dalje je bio nevjerojatan. Za mene je to bilo fantastično iskustvo i imao sam priliku iz prve ruke vidjeti kako je radio nevjerojatne stvari na parketu.