Mia Wild, atletičarka Slavonije, sjajno je krenula u novu sezonu. U dvorani drži prvi rezultat na svijetu do 20 godina, na 60 metara prepone – 8,06 sekundi. To je za četiri stotinke sekunde brži rezultat od Amerikanke Taylor Cox. Aktualna je hrvatska juniorska rekorderka, a svoj rezultat pokušat će poboljšati na Dvoranskom prvenstvu u Zagrebu.
– Dobro sam trenirala u zadnje vrijeme i očekujem poboljšanje rezultata barem za jednu stotinku, ako ne i više – rekla je Mia.
Kada ćemo vidjeti vašu utrku ispod osam sekundi?
– Vjerujem uskoro. Mislim da mogu istrčati jednu takvu utrku.
Želim zlato u Tampereu
Dvoranska sezona završava Europskim prvenstvom, ali za seniorke?
– Nemam normu, ali sam upala zahvaljujući rang-listi. Jasno, bilo bi mi draže da sam izborila Europsko prvenstvo preko norme, no nikad se ne zna, ima još današnja utrka. Norma je inače točno osam sekundi – istaknula je Mia.
Glavni cilj sezone na otvorenome bit će Europsko juniorsko prvenstvo u finskom Tampereu.
– Na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu osvojila sam srebro na 100 metara prepone. Ispred mene bila je samo Jamajčanka Hill. U Tampereu želim do naslova, a jaka konkurencija bit će mi Poljakinja Zajac koja je bila peta u finalu Svjetskog juniorskog prvenstva.
A Svjetsko seniorsko prvenstvo u Tokiju, u rujnu ove godine?
– O tome ne razmišljam, još sam premlada, nije mi u fokusu – rekla je.
Kako to da niste na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske trčali na 60 metara, gdje ste također jako dobri?
– U dogovoru s trenerom odlučili smo se samo koncentrirati na 60 metara prepone i tu danas napraviti najbolji mogući rezultat – rekla je Mia.
Atletiku trenira od 2013. godine kada se upisala u Vinkovcima na nagovor mame koja je bila atletičarka.
– Došla sam iz plivanja te mi se ispočetka zaista nije dalo trčati, ali kako sam redovito trenirala i postajala sve bolja, naposljetku sam zavoljela atletiku.
Kada ste prvi put pozvani u hrvatsku reprezentaciju i kakav je bio osjećaj?
– Bilo je to 2019. na peteromeču kadetskih reprezentacija. Nisam nikako očekivala poziv budući da sam tada bila mlađa kadetkinja, ali, iako sam bila mlađa od svih, uspjela sam na svojoj utrci biti četvrtoplasirana, a osvojili smo i zlato na štafeti te srušili državni rekord.
Imate li svoje sportske idole?
– Pa nemam baš klasične sportske idole... Zapravo su mi najveći uzori moji rivali, poput Jane Koščak. Oni su mi ujedno rivali, motivacija i potpora u svemu.
Pratiš li druge sportove?
– Joj, ne pratim baš druge sportove... Volim pogledati gimnastiku na Olimpijskim igrama. Znam da je nogomet uvijek aktualan, ali slabo ga pratim.
Kad smo već kod nogometaša, Osijek je preselio na novoizgrađeni stadion Pampas, je li što promijenilo za osječku atletiku?
– Njihova selidba bila nam je stvarno od pomoći. Prije svega, njihov odlazak bio je preduvjet za renoviranje tartan-staze. Pored toga ćemo napokon moći trenirati na travnjaku koji sada ne smijemo koristiti, a treninzi na travi su nam doista bitni.
Imate čudno prezime za Slavonku?
– Riječ je o austrijskom ili njemačkom prezimenu. Moji pradjed i prabaka živjeli su u Austro-Ugarskoj pa odatle moje prezime. Rođena sam u Nuštru, a u Vinkovima sam se prvo bavila plivanjem, a onda atletikom. Iskreno, oba sporta su mi u početku bila nezanimljiva, ali eto moji roditelji su forsirali da se bavim nekim sportom. Oboje su također bili sportaši. Mama je trenirala atletiku, a tata ekipne sportove. I baka mi je bila atletičarka. Imam veliku potporu obitelji, stalno me prate na natjecanjima, a najviše brat koji je diplomirao na PMF-u i trenutačno se bavi pisanjem znanstvenih radova.
Prijateljica s Janom
U početku niste trenirali prepone?
– Ne, trčala sam 60 i 100 metara te skakala u dalj. Dolaskom u Osijek, kod trenera Saše Šešuma počela sam trenirati prepone umjesto dalja. U početku sam svakodnevno putovala od Nuštra do Osijeka, a onda sam se preselila u Osijek. Prvo sam stanovala u srednjoškolskom domu, a sada živim u stanu. Idem u četvrti razred Prirodoslovne gimnazije u Osijeku. Već sada znam da ću studirati farmaciju i to u Osijeku. Ne, ne planiram odlaziti u Ameriku na studij, meni je u Osijeku predobro, imam tu sjajne uvjete i ne mičem se nikamo.
Slobodno vrijeme?
– Uh, nema ga puno. Hobi mi je fotografija. I to sportska pa često odem u Nuštar i fotkam odbojkaške utakmice. Volim se družiti i s prijateljima koliko mi to vrijeme dozvoljava. Kada je sezona u tijeku, onda sam vikendom obično na natjecanjima, a preko tjedna treniram jednom dnevno po dva sata – zaključila je Mia, te dodala:
– Od svih iz juniorske reprezentacije najbolja sam s Janom Koščak. Na stazi smo suparnice, a izvan prijateljice.
" Ne planiram seliti u SAD" Što? Ormare...