Pred 12.500 gledatelja koji su ispunili Beogradsku arenu, vaterpolisti Srbije osvojili su svoj šesti naslov prvaka Europe. U tom ih nisu uspjeli spriječiti niti sjajni Mađari koji su se na ovom Prvenstvu Europe pojavili bez svojih udarnih ljevaka Zalánkija i Vamosa.
Premda su bolji plivači pa i šuteri, Mađari nisu imali ono potrebno za pobjedu u ovako užarenoj atmosferi. Nisu imali vjetar u leđa s tribina. A bogme niti ratnu koračnicu jer je organizator konačno odlučio pustiti "Marš na Drinu" uz koji se slavila i konačna pobjeda.
Štoviše, ovaj put se ta koračnica mogla čuti više puta i tijekom utakmice što je dizalo publiku na noge a i poticalo srpske igrače. Domaćini kao da su reagirali na naše čuđenje da tijekom Prvenstva niti jednom nisu pustili neku domoljubnu pjesmu ili pak navijačku himnu a vaterpolisti ju imaju i dijele ju s košarkašima.
U prve dvije četvrtine nitko nije vodio s dva pogotka razlike a to se prvi put dogodilo početkom treće dionice kada su Srbi pogocima Mandića i Martinovića poveli sa 7:5. Nakon niza neuspjelih napada, Mađari ipak uspijevaju zabiti pa se na mali odmor odlazi s minimalnom prednošću Srba.
Znakovito je da mađarski kapetan Manherz nije uspio zabiti niti jedan pogodak jer ga je srpska obrana dobro zatvarala nakon čega bi vratar Glušac u pravilu bio na pravom mjestu.
Četiri minute prije kraja Mandić iz peterca zabija svoj treći pogodak za 8:6 što je s obzirom na obostrani ritam realizacije napada bila ozbiljna prednost. Uostalom, već u sljedećem mađarskom napadu Glušac brani s igračem manje a Lazić pak postiže majstorski pogodak za 9:6 i to tri minute prije kraja. I tu je već sve poprilično bilo jasno.
Uostalom, svojim četvrtim pogotkom stotinjak sekundi prije kraja, najbolji igrač Prvenstva Dušan Mandić (MVP) je zapečatio sudbinu Mađara (10:6) koji će morati priznati da zlato nisu ni zaslužili.
Za razliku od pobjede u skupini u međusobnoj utakmici iza koje je ostao rep zbog sudačkog kriterija, finalnoj pobjedi Srbije protiv Mađarske (10:7) ne može se prigovoriti.
Na koncu su čak trojica srpskih reprezentativaca završila u najboljoj sedmorci (Mandić, Glušac, S. Rašović) a uz njih i Stilianos Argyropoulos, Krisztian Manhercz, Konstantinos Kakaris i Akos Nagy
Inače, delegat ove utakmice bio je nekad najbolji svjetski vaterpolist Splićanin Milivoj Bebić a u publici se moglo vidjeti i trenera Mladosti Zorana Bajića i hrvatsku vaterpolsku legendu Dubravka Šimenca sa sinom Tomom.
Možda se sjećate kako je na početku ovog Prvenstva neki naši i srpski portali pisali o pljesku za hrvatsku himnu što je bilo vrlo smiješno zapažanje jer je u tim utakmicama dvorana bila prazna. Što Beograđani uistinu misle o Hrvatskoj pokazali su kada su izviždali hrvatsku zastavu (kao i tursku i izraelsku) za vrijeme defilea sudionika Prvenstva.
Srbija je najbolja.