Areni Zagreb održana je FNC 33, četvrta priredba ove brzo rastuće hrvatske promocije u najvećoj hrvatskoj dvorani koja je treći put zaredom bila ispunjena do vrha.
Bila je to priredba na kojoj je u osam od deset borbi bilo hrvatskih boraca, a večer je otvorio Fran Luka Đurić bodovnom pobjedom u bantamu nad iskusnim Poljakom Wojcikiewiczem.
Priznao on to ili ne, borcu iz zagrebačke Trnave bio je od pomoći i minus bod s kojim je aktivniji protivnik ušao u borbu radi prekoračene težine za čak tri kilograma, piše Croring.
– Sad će biti prigovora na moju pobjedu no trebalo se sučeliti s 10 godina starijim protivnikom čiju sam snagu i čvrstinu osjećao. Kad ja budem imao 10 godina više to će biti šou.
A svojevrsni šou s pehističnim ishodom po Bugara Atanasova, dogodio je u nastupu Tiriela Luke Abramovića koji je jako dobro taktički vodio borbu koja je završila pucanjem suparnikove lijeve pri pokušaju niskog udarca.
– Nije mi drago ovako pobijediti no kako nisam sparirao preko mjesec dana moram biti zadovoljan. Uostalom, očito sam postavio dobar blok kada se to dogodilo. Protivniku želim brzi oporavak i dobit će uzvrat kad god poželi. A ja ću tada biti još bolji, vjerujem da ću napredovati iz borbe u borbu.
Prvi atmosferski vrhunac dogodio se u uvodu treće borbe u kojoj je 34-godišnji zadarski teškaš Martin Batur ušao na Thompsonovu “Ako ne znaš što je bilo” koju je iz sveg glasa pjevala i publika. A Batur je uzvratio prekidom u drugoj rundi i to nakon jednog lakta, iz okreta, u glavu, koljena u tijelo i lijevog krošea. Nakon tih udaraca, Poljak se sklupčao, prestavši se braniti, pa je sudac prekinuo okršaj.
– Hvaljen Isus i Marija Zagrebe. Hvala hrvatskim braniteljima što smo svi tu, što se ja mogu braniti u hrvatskom Zagrebu, uz hrvatskog Thompsona, i to im nikad nećemo zaboraviti. Koga god mi FNC nakon ovoga pošalje ja ću biti spreman jedino se ne želim boriti protiv Moeila jer on mi je prijatelj. Teško mi se bilo boriti i protiv Andryszaka jer je stao kada sam se ja u Zadru ozlijedio i dobar je čovjek. No, ovo je takav sport, u kojem ne tražite milosti niti ju dajete.
Nakon tri uzastopne pobjede hrvatskih boraca, u četvrtoj borbi večeri slavio je gost. Gruzijac Luka Giorgiadze bio je bolji na nogama a preživio je i nekoliko rušenja iz kojeg mu Splićanin Marko Ančić nije uspio nanijeti značajniju štetu.
U sljedećoj borbi došlo je do južnoameričkog derbija između Brazilca Silve i argentinskog Hrvata Francisca Barriosa. A on je ušao na Thompsonovu “Dolazak Hrvata” i, također, raspjevao publiku. A imao je razloga “Croata” zapjevati i nakon borbe jer je u to teškom okršaju dobio prve dvije runde. U trećoj je bio uzdrman ali se oporavio na nogama:
– Prije sedam mjeseci sam izgubio borbu a ja teško prihvaćam poraze. Silvu nitko nikad nije završio pa nisam ni ja ali sam pobijedio. U Zagrebu me nitko nikad neće pobijediti – kazivao je Francisco kojem su domaći navijači skandirali “Panči, Panči” i “Dinamo, Dinamo”.
Nakon ove borbe uslijedila je poslastica, meč u ekstremnom boksu između Ante Bilića i Hrvoja Sepa. Radi izjave da će prebiti Sepa kao što su torcidaši prebili Bad Blue Boyse, i da su ovi bježali, kao zečevi, Splićanin je dočekan zvižducima. I ne samo njima nego i povicima “Dinamo, Dinamo” i “Ubi, ubi tovara”.
Premda smo u ringu imali borce koji ukupno imaju 82 godine (Bilić 42, Sep 40), borba je ljubiteljima boksa s malim rukavicama pružila užitak.
A već u prvoj rundi vidjeli smo nokdaun a u njemu se, nakon jednog desnog krošea našao Hrvoje Sep. No, nakon brojanja Sep se dobro oporavio i uzvratio istom mjerom u drugoj rundi kada se na podu našao Bilić. No, i on je ustao i nastavio borbu.
Treća runda bila je relativno izjednačena no ova je borba bila zakazana za pet rundi pa su uslijedila nova uzbuđenja koja su sugerirala da bi ovo mogla biti borba večeri.
S obzirom na to da je Bilić bio vidljivo bolji samo u prvoj rundi na koncu je pobjedu, zasluženo, izborio štićenik zagrebačkog trenera Leonarda Pijetraja. Suci su mu dali jednoglasnu pobjedu (48-45, 48-45, 48-45) nakon koje je rekao:
– On je izuzetno opasan čovjek. Rekao sam što god da se dogodi neću prestati pokušavati i tako je i bilo.
Kako je bilo boksati s malim rukavicama?
– Svejedno mi je. Velike ili male rukavice. Idemo vidjeti tko je luđi. Ja sam taj koji je luđi. Imam najboljeg trenera u Hrvatskoj i vrhunsku suprugu. Tko kaže da ne mogu. Dajte mi neko najjače ime.
U tom času ogled između Sepa i Bilića izgledao je kao najbolje borba večeri no nakon njih dogodile su se još tri sjajne borbe – Barbir je nokautirao Poljaka Strusa, Slovenac Fabjan nokautirao je Erslana a Srbin Stošić pobijedio je njemačkog Iranca Moeila i osvojio naslov u teškoj.
Samoj priredbi bila su nazočna i neka poznata sportska imena pa je tako bivši vatreni Dejan Lovren i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Josip Varvodić koji su pobjednicima dodjeljivali i pehar. Dakako, najpopularnija osoba u dvorani bio je VIP gost Cro Cop koji je, u ime promocije ovog sporta, strpljivo odradio bezbroj fotografiranja.
Hvaljen Isus....još jedan koji je rasprodao svu svoju imovinu i podijelio sirotinji da bi mogao slijediti Isusa kako ovaj i nalaže.