Dini Skenderu 35 je godina. A trener je već gotovo pola života.
Šef struke Osijeka trenutačno je najmlađi trener u Prvoj HNL, ali i jedini šef struke nekog hrvatskog prvoligaša koji nije barem u petom desetljeću života. Iza njega nije velika nogometna karijera jer vrlo je rano odlučio da ne želi biti nogometaš, nego – trener!
– Igrao sam nogomet u osječkoj Olimpiji od svoje sedme do 19. godine i tu sam već počeo trenirati djecu. Dok su drugi sanjali kako postati nogometaš, ja sam za sebe imao drugu perspektivu i gledao da se što je moguće prije uhvatim trenerskog posla. U odnosu na igranje amaterskog ili poluprofesionalnog nogometa, jer Olimpija je tada bila trećeligaš, donio sam najbolju odluku. Posvetio sam se radu s djecom i upisao trenersku školu. Već nakon godinu dana rada u Olimpiji dobio sam poziv Osijeka čijoj sam se omladinskoj školi priključio 2004.
Radio u Mađarskoj
U trenerskoj je hijerarhiji Skender napredovao stepenicu po stepenicu, bez preskakanja.
– Kako nisam bio profesionalni nogometaš, trenersku školu počeo sam ispočetka. Imao sam ideju kako do 30. godine kroz sve proći i, kako sam si zamislio karijeru, tako se i sve događalo. U omladinskoj školi prošao sam sve uzrasne kategorije, s 27 godina postao sam pomoćnik Ivice Kuleševića koji je imenovan trenerom Osijeka. On je imao puno povjerenja u mene i dopuštao mi je da odrađujem dosta toga. Već sam se tu našao u dosta izazovnim situacijama.
>> Pogledajte vrijednost hrvatskih reprezentativaca
Kuleševića je kasnije pratio u B momčadi Rijeke, potom i Puškaš akademiji gdje je bio jedan od voditelja nogometne škole. Tri godine nije ga bilo u Gradskom vrtu u kojem su se u međuvremenu događale velike promjene. Kada je stigao poziv predsjednika Osijeka Ivana Meštrovića, nije dvojio.
– Ponuđena mi je uloga koordinatora Škole nogometa i trenera, nisam mogao odbiti poziv, iako sam u Mađarskoj imao višegodišnji ugovor. Želio sam biti dio stvaranja novog Osijeka.
Povratkom u Gradski vrt zatvorio je krug. Klupu tek formirane B momčadi Osijeka preuzeo je u siječnju 2017., iz Treće HNL uveo je u drugu ligu u kojoj je razvojni tim bijelo-plavih ostavio pri vrhu kada je preuzeo mjesto trenera najbolje momčadi koje je ostalo upražnjeno poslije odstupanja Zorana Zekića.
– Ja sam neopterećen i mislim da je to moja velika prednost. Nikada se nisam gurao, išao “preko mrtvih” da bih došao do neke pozicije. Deset godina sam šutio i radio u omladinskoj školi Osijeka, davao sve od sebe i svaki dan pokušavao biti što je moguće bolji. Znao sam da će prilika doći kad-tad. Otvorila mi se prilika i mislim da sam je radom i zaslužio.
>> Evo po kojim uzorima bi vatreni mogli dobiti novi stadion
Imenovanje je stiglo u najgore vrijeme, nakon pet utakmica, odnosno mjesec dana bez pobjede. A na svom novom poslu krenuo je sjajno, u sedam dana u tri je utakmice osvojio sedam bodova.
– Ja sam sebi stvaram pritisak, odnosno očekujem od sebe da svaki dan odradim posao što je moguće kvalitetnije. Nitko ne očekuje od mene više nego ja sam od sebe.
Ono što je obilježilo Skenderov početak mandata je davanje prilike mladim igračima.
– Mnogi misle da je to bilo jako hrabro od mene, ali ja ne mislim tako jer je to bio čin povjerenja u te igrače. Ja od svojih igrača uvijek tražim najviše i guram ih izvan te komforne zone iz dana u dan. Nije tim dečkima u Osijeku B bilo lako sa mnom. Moji su zahtjevi jako veliki. Ali baš zato za igrače koji su prošli proces rada sa mnom i koji su odgovorili na moje zahtjeve znam da su spremni i za ozbiljnije stvari. Imao sam već sliku tko bi to mogao biti, a s obzirom na to da sam ja trener koji sam proveo 15 godina radeći u omladinskim školama, bilo bi licemjerno od mene da nemam povjerenja u mlade. To si ne bih mogao nikada oprostiti.
>> Pogledajte po čemu ćemo pamtiti Mandžinu karijeru u vatrenima
Braća zamijenila reflektore
Dino Skender do prije nekoliko tjedana bio je manje poznati brat Skender. Četiri godine stariji Marin, danas zamjenik sportskog direktora i glavni klupski skaut, gotovo cijelo desetljeće bio je nezamjenjiva jedinica Osijeka za koji je skupio impresivnih 208 nastupa, a jedno vrijeme bio je i u krugu reprezentacije. Braća su zamijenila uloge, reflektori su sada usmjereni prema Dini.
– Mi smo jako povezani. Ja sam bio potpora u igračkoj, on meni u trenerskoj karijeri. Put nam se razišao, on je bio otišao iz Osijeka, a ja sam ostao još puno godina nakon njega. On je imao svoj život u Danskoj i tamo je planirao ostati i poslije karijere jer već je imao ponude da ostane raditi kao trener ili u upravi kluba. Ja sam imao svoj život u Mađarskoj i jedino tko je nas opet u nogometu mogao povezati je Osijek. Stavio sam ga na klupu uz stožer i svi skupa pokušavamo napraviti klub što je moguće boljim.