To si nismo smjeli dopustiti: Hrvatska je u velikom problemu, mogla bi patiti reprezentacija

Prvi rang hrvatskog nogometa neupitno živi od prodaje igrača, i to poglavito domaćih jer su domaći igrači ti koje klubovi bez prevelikih troškova mogu proizvoditi i odgojiti te ih kasnije prodavati u inozemne klubove. To je za gotovo sve hrvatske klubove jedini način njihova održavanja na životu. To je potrebno čak i jednom Dinamu koji u blagajnu od europskih natjecanja gotovo svake sezone stavlja desetke milijuna eura, a možete misliti koliko je to onda potrebno Rijeci ili Osijeku, da ne govorimo o Lokomotivi, Slavenu Belupu ili Varaždinu.

Osim što je proizvodnja i promocija mladih domaćih igrača krucijalna za financijsko opstajanje klubova, ona je ključna za karijere tih igrača, a posljedično i za budućnost hrvatskog nogometa i hrvatske reprezentacije. Kad pogledamo srebrne vatrene iz 2018. ili brončane vatrene iz 2022., shvaćamo da su te povijesne momčadi na svjetskim prvenstvima više od 90 posto satkane od igrača koji su od nogometne škole razvijeni do seniorskih pogona velikih domaćih klubova, gdje su prvo dobili prave prvoligaške prilike, dospjeli u izlog, a potom nakon prodaje rasli i razvijali se u najjačim europskim ligama. Situacija je prilično jednostavna, ako domaći talenti ne dobiju pravu priliku na najvišoj razini domaćeg nogometa, rijetko će ih koji klub u svijetu nogometa shvaćati ozbiljno. Jer, ako nisi dobio priliku u svojem klubu u HNL-u, kako će te htjeti dovesti, primjerice, jedan Rennes ili Augsburg?