Djevojčica u bijelom trikou prošaranom bojama rumunjske zastave i kosom zavezanom u rep s kojega vijori mašna, ozbiljnog izraza lica tog je 18. srpnja 1976. godine prišla dvovisinskim ručama, i u sljedećih malo manje od minute, odvježbala perfektnu vježbu, koja je, kao i ona, ušla u povijest gimnastike. Ali i sporta općenito.
Mjesto radnje je Montreal u kojem se održavaju Ljetne olimpijske igre, natjecanje je u gimnastici, a djevojčica se zove Nadia Comăneci, ima u tom trenutku samo 14 godina i za tu je vježbu dobila najveću moguću ocjenu – 10. Perfektnu desetku, ocjenu koju je neka gimnastičarka prvi put u povijesti dobila na Olimpijskim igrama. No gledatelji u dvorani koji su vježbu male rumunjske djevojčice, koja je usput budi rečeno, na Olimpijske igre došla kao prvakinja Europe, što je postala sa samo 13 godina (!), vjerojatno nisu bili svjesni da nazoče pisanju povijesti. Toga očito nije bio svjestan ni službeni semafor, jer se na njemu pojavila ocjena 1.0, umjesto 10. Razlog? Pa nitko nikad do tada nije dobio takvu ocjenu na Olimpijskim igrama pa je semafor bio baždaren do 9.90. Kamare su uhvatile zbunjeno lice četrnaestogodišnjakinje, pogled upućen svom treneru koji joj je glavom dao signal da će sve biti u redu.
Svjetska zvijezda odrastala je u nasilju i diktaturi. 'Perfektna desetka' ima mračnu životnu priču
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić