Stručnjak godine: Čudotvorac se nikad nije uzdao u čuda

Kada se oko jednog trenerskog imena slože trenerske legende poput Ćire Blaževića, Velimira Kljaića, Nikole Pilića i Mirka Novosela onda nam ne preostaje niti promila dvojiti.
Uz dužno poštovanje prema protukandidatima - nogometnom izborniku Slavenu Biliću, rukometnom izborniku Lini Červaru, treneru Juga Emilu Nikoliću, trenerskom tandemu Vlašić - Marinović, atletskom treneru Mladenu Kataliniću - nitko od njih nije se ove godine po dometima ni približio Anti Kosteliću.
A iza njega su kćerino olimpijsko zlato i srebro, Janičine pobjede u pet različitih disciplina te osvojeni veliki i mali Kristalni globus. Osim toga, Ante Kostelić je i trener službeno najbolje sportašice svijeta. Janica se na neko vrijeme - a možda i za sva vremena - oprostila od skijanja.

Ljuto jelo
 Kada je shvatio da mu kći dvoji i da pokazuje ozbiljnu želju da prekine karijeru, odlučio je prihvatiti se restauracije karijere svoga sina. Na to mu je jedan  austrijski kolega rekao: "Ante, za razliku od ženskog skijanja koje je poput juhe, muško skijanje ti je jelo s čilijem. Zna biti vrlo ljuto. Nećeš se tako često veseliti kao s Janicom. Štoviše, morat ćeš prihvatiti činjenicu da ćeš borilište često napuštati pognute glave".
 Kostelić se na to samo nasmiješio i prihvatio posla. No, nije krenulo dobro. U prva dva ovosezonska slaloma Ivica je izletio sa staze, a Ante je postao nervozan. Nervozniji nego Ivica. No, onda je stigao Reiteralm gdje je Ivica doskijao do kombinacijske pobjede, a rast forme potvrđen je i u Alta Badiji gdje je bio treći u slalomu. Sve to potvrdilo je da je Ante i dalje jako motiviran i da dobro motivira one s kojima radi.

Užitak je u cilju
Posljednjih se godina na isteku svake godine neizbježno nađe i neka nagrada za njega, no on od nagrada puno više uživa u onom osjećaju na stazi. U onih nekoliko minuta pri ulasku u cilj i kada se ondje slavi, dok traje taj osjećaj da ste ispunili neku želju.  
  A naše je zadovoljstvo kada se u svojoj "radionici plemenitih metala" Gips primi posla. Čovjek je to koji ne priznaje čuda i ne voli kada ga nazivaju čudotvorcem. Jer, on je, reći će, samo veliki znalac, u našim očima genijalac, odnosno uporan, studiozan samoistrenirani trenerski zanatlija koji se drznuo mijenjati dotad korištene skijaške trenerske kanone. Ponajprije količinom rada, ali i načinima treniranja.
  I zato je tako olako "pustio" Janicu da ode. Shvatio je da, zbog svih ozljeda i bolova, više ne može trenirati po njegovu režimu. A u njegovoj trenerskoj filozofiji za kompromise nema mjesta.