Što se događa s Joškom Gvardiolom? Najbolji hrvatski branič i najskuplji branič u povijesti nogometa u 2026. godini još uvijek nije odigrao dobru utakmicu za hrvatsku reprezentaciju. A nije pritom riječ o zanemarivom broju utakmica, Gvardiol je u ovoj godini upisao 11 nastupa za reprezentaciju te zaista ni za jedan od tih nastupa ne možemo suvislom analizom doći čak ni do sintagme "dobra izvedba", a kamoli nešto bolje od toga.
Naravno, vrijedi podsjetiti da je Joško ove godine imao i jednu vrlo kompliciranu i zahtjevnu ozljedu. Prijelom tibije iz siječnja ove godine bio je ozbiljan udarac za Joška te se, u periodu Svjetskog prvenstva u SAD-u, Kanadi i Meksiku vidjelo da to ostavlja traga na njemu. Vidjelo se i na onim treninzima u Alexandriji, a i na utakmicama na turniru da postoji strah od kontakta, od ulaska u duela, a na konferencijama za medije i u mix-zonama i Joško je sam priznavao da ne igra ni blizu one razine na koju nas je naviknuo i koju smo opravdano počeli očekivati od njega. Uz sve to, tijekom njegovih davanja izjava u SAD-u bilo je primjetno da je govor tijela pao, da samopouzdanje više nije toliko prisutno.
Stoga nije bilo iznenađenje, unatoč njegovom renomeu, da je Gvardiol za posljednje dvije utakmice hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu izgubio mjesto prvotimca. Uzevši u obzir njegovu tadašnju razinu igre, nikog nije pretjerano iznenadilo da nam, primjerice, Gvardiol sjedi na klupi, a Marin Pongračić grabi ulogu startera. To vam dovoljno govori o tome kako je Joško igrao.
Međutim, sada, u sredini studenog, više ne možemo pričati o rekonvalescentnom periodu i o oporavljanju od ozljede. Otkako se Gvardiol vratio u puni pogon prošlo je već pet mjeseci, gotovo isto vremena koliko je trajao i njegov oporavak. Glavni razlog zbog kojeg više ozljedu ne možemo koristiti kao izliku za lošu formu je činjenica da je Gvardiol ove sezone u dresu Manchester Cityja već pokazivao 'blokove' sjajne forme, imao nizove utakmica u kojima je pod Enzom Marescom igrao na onoj svojoj dobroj staroj razini - sa samopouzdanjem u iznošenju lopte, odlučnosti u duelima, sjajnim pozicioniranjem i pravovremenim reakcijama. Posebice se to može reći za rujan, u kojem je Gvardiol bio jedan od najboljih igrača Cityja.
U reprezentativnom dresu ta forma se nije mijenjala. Gvardiolova najbolja utakmica za reprezentaciju u ovoj kalendarskoj godini vjerojatno je utakmica protiv Češke u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1, no i u tom susretu smo vidjeli veliki broj pozicijskih grešaka i grešaka u komunikaciji sa suigračima zbog kojih su nam Česi radili probleme. Čak i u onoj utakmici u Splitu protiv Španjolske, gdje je Hrvatska pokazala dobro lice, Gvardiol je svojim odlukama bio jedna od najslabijih karika u našim redovima. A utakmice protiv Engleske, bilo u Dallasu, na Rujevici ili na Wembleyju, ne treba ni spominjati...
VEZANI ČLANCI:
Sada je ta kontinuirano slaba reprezentativna forma prešla i na klupske igre. U posljednje tri utakmice za klub u kojima je Gvardiol bio prvotimac, City je izgubio sve tri (Nottingham, Aston Villa, Brighton), a u brojnim situacijama u tim utakmicama baš je Gvardiol poklanjao dosta toga suparnicima. Posebno se tu ističe utakmica protiv Nottinghama gdje je Joško svojom greškom poklonio pogodak suparniku te zbog svoje indisponiranosti na terenu bio zamijenjen nakon poluvremena.
Više ovo ne možemo pripisivati oporavku od tibije. Gvardiol je pokazao kako izgledaju utakmice u kojima je na sto posto i pokazao ih je u proteklim mjesecima. Nažalost, ovo gdje se Gvardiol sada nalazi je jednostavno period loše forme koji se očito temelji na mentalnoj strani priče, posebice u kontekstu manjka samopouzdanja i manjka sigurnosti u vlastite odluke. Joško Gvardiol trenutačno igra možda i u najlošijoj formi svoje karijere, i jedino što nam preostaje je nadati se da će ova forma što je prije moguće prestati, posebice u dresu s kvadratićima.
Instant zvijezda ili one day hero