Svima nama izrazito je simpatično vidjeti kada u ovim ranijim fazama Hrvatskog nogometnog kupa neki niželigaški klub ugosti velikane hrvatskog nogometa. Vidjeti na terenu profesionalce koji imaju iskustvo igranja u najvećim natjecanjima poput Lige prvaka, neki i od njih iskustvo igranja za svoje nacionalne selekcije na velikim pozornicama, kako se na svojevrstan način vraćaju svojim korijenima i igraju na stadionima amaterskih klubova, jednostavno daje jedan prekrasan, onaj sirovi pravi nogometni osjećaj. Posebno to dolazi izražaja u današnjoj nogometnoj klimi gdje je "biznis, biznis, biznis" gotovo pa jedina krilatica.
Međutim, za sav taj osjećaj klub domaćin kojem na noge dolazi veliki protivnik mora uložiti enorman trud. Svjedočili smo tome iz prve ruke i ove sezone, konkretno kod Nogometnog kluba Bedem iz Ivankova, gdje smo u srijedu prisustvovali dvoboju šesnaestine finala Kupa u kojem su na svojem stadionu Grac ugostili branitelja naslova Dinamo. U Bedemu su doznali da im Dinamo dolazi u goste samo devet dana prije utakmice, kada su u preliminarnoj fazi nogometaši iz ivankovačkog kluba, koji se inače natječe u petom rangu hrvatskog nogometa, nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca svladali Varteks, koji je iz trećeg ranga.
U tih devet dana uslijedila je totalna rekonstrukcija. Bedem je morao izorganizirati sve moguće i nemoguće. To je možda za prvoligaške i drugoligaške klubove s infrastrukturom, uhodanom organizacijom i priličnim brojem ljudi već posao koji je na 'autopilotu', no za klub koji se natječe u nižim rangovima te poglavito na lokalnoj i regionalnoj bazi, to je prilično velik pothvat. Stadion Grac u Bedemu je infrastrukturno neupitno iznad ranga u kojem se nalazi, s lijepom tribinom koja ima oko 400 sjedećih mjesta, te brojnim klupskim prostorijama poput, uz seniorske svlačionice, svlačionica za školu nogometa, svlačionica za suce i trenere, male teretane, lijepog klupskog ureda, malog ugostiteljskog odvojka, a i dva pomoćna terena.
Iako su uvjeti na prilično dobroj razini, zapravo među najboljima u Vukovarsko-srijemskoj županiji, puno je bilo logističkih izazova. Trebalo je osigurati i složiti dvije montažne tribine, organizirati uvjete za kamere i komentatore MaxSporta, uvjete za VIP sekciju za goste iz Dinama, uvjete za goste iz Zagreba koji su imali svoj standardni popis zahtjeva za uvjete koji trebaju biti osigurani svojoj momčadi i igračima. Nije ni to sve, trebalo je u organizaciji osigurati i sve sigurnosne uvjete u dogovoru s policijom, parkirna mjesta za 2813 gledatelja koji su se okupili na Gracu, pa na kraju krajeva osigurati i što je moguće bolje radne uvjete za fotografe i predstavnike medija.
Za klub koji u 21. stoljeću praktički nije imao nikakvog iskustva s takvim elementima, u Bedemu su se snašli i više nego dobro. Svaki segment utakmice i cjelokupnog folklora oko nje organiziran je izrazito kvalitetno. Naravno, ne može to biti na onoj razini prvoligaških utakmica u kojima su jasno uhodani akteri sa svojim radnim mjestima i specijalnostima za određena područja. Međutim, uzevši u obzir taj spomenuti manjak iskustva, organizacija je bila na iznimnoj razini.
Nekoliko dana prije utakmice posjetili smo stadion Grac u selu nadomak Vinkovaca i razgovarali s predsjednikom kluba Mirkom Stričevićem. U tom razgovoru smo shvatili da je, naravno, inače riječ o tek nekolicini volontera koji sve ovo s Bedemom rade iz ljubavi, nakon svojih primarnih poslova, a isti je slučaj i s igračima koji rade svoje poslove. Međutim, cijelo selo se praktički 'ustalo na noge' i velik broj ljudi je za ovaj događaj pomogao kako je mogao, bilo to u ulozi organizatora utakmice koji su navigirali i pomagali svim prisutnima, bilo to u ulozi onih koji su posluživali piće, ili pak mladih djevojaka koje su na štandu prodavale posebno napravljenu memorabiliju s uspomenom na ovu utakmicu, od dresova i šalova pa sve do magneta i onih visećih ukrasa za automobile.
VEZANI ČLANCI:
U ovakvim situacijama podsjetimo se kolika je, ne samo u onom igračkom smislu, razlika između nogometnih rangova. Ali kada se ljudi ujedine, slože u samo nekoliko dana i maksimalno potegnu, Ivankovo je dokaz da se uz dobru volju može napraviti ambijent dostojan velike natjecateljske utakmice, u svakom pogledu. Na kraju krajeva, to je utvrdio i trener Dinama Mariju Kovačeviću koji se nakon dvoboja od srca zahvalio Bedemu na predivnom gostoprimstvu. A Kovačević ima pregršt iskustva u vođenju momčadi iz nižih rangova i itekako je svjestan koliko se toga moralo napraviti kako bi sve prošlo bez poteškoća.
Kao što sam već u uvodu teksta napisao, sve je to lijepo, simpatično gledati na TV ekranima, ali iza toga stoji velika količina rada i truda za koji na kraju budete nagrađeni ne nečim materijalnim, već onom unutarnjom satisfakcijom ponosa. Stoga svaka čast svima koji su se potrudili da ovo gostovanje Dinama kod Bedema prođe u najboljem mogućem redu i ispuni sve zahtjeve, a na tragu toga svaka čast svakom malom amaterskom klubu koji to uspije odraditi i prije svega djeci iz svojeg mjesta da nezaboravnu uspomenu koju će pamtiti cijeloga života.