Nedavno je održan košarkaški online seminar, s više od 300 sudionika, za trenere iz zemalja Južne i Srednje Amerike, odnosno za sve one trenere koji se koriste španjolskim jezikom. A uvodničar prvog izdanja bio je hrvatski stručnjak Željko Pavličević (69), koji je između svoja dva naslova klupskog prvaka Europe (1986. s Cibonom i 1991. sa Splitom) tri godine radio u Španjolskoj.
– Bila je to za mene neočekivana počast s drugog kraja svijeta. Seminar je organiziralo sveučilište iz Venezuele, a to što su mene izabrali za najavno lice posljedica je toga da sam tijekom pandemije koronavirusa održao online seminare za Kolumbiju, Argentinu, Boliviju, Gvatemalu i Dominikansku Republiku.
Trenirao i Dražena i Kukoča
Što je latinotrenere najviše zanimalo?
– Zanimalo ih je odakle tako veliki uspjesi bivše SFRJ, ali i zemalja nastalih njezinim raspadom. Pitali su i je li za područje bivše SFRJ još uvijek karakteristično da se radi tako puno kao nekad, po čemu su treneri s naših prostora bili poznati. Dakako, bilo je i pitanja o Draženu i Kukoču, jer su iz moje biografije vidjeli da sam obojicu trenirao. Za Dražena su me pitali o njegovu načinu treniranja i karakteru, to ih je strašno zanimalo.
Kakvi su Pavličevićevi planovi za dalje?
– Upravo mi se javio glavni menadžer jednog kluba iz Hong Konga s kojim imam potpisan ugovor koji nisam konzumirao jer je njihovo prvenstvo, koje obično počinje u kolovozu, odgođeno. A odgođeno je jer je taj grad od sedam milijuna stanovnika 1. srpnja imao jednog zaraženog, a kasnije je taj broj narastao na 70-80. Ako se njima virus probije u neboder sa sto katova, onda to postaje veliki problem. Zato su oni početkom rujna testirali po 500 tisuća ljudi dnevno. Testirali su sve stanovnike starije od šest godina, za što su napravili goleme šatore, koristili su dvorane, parkove...
Ode li u Hong Kong, odnosno u tu specijalnu kinesku administrativnu regiju, Željku će to biti sedma zemlja u kojoj je radio kao trener.
– Iz Hrvatske sam otišao u Španjolsku, nakon toga radio sam u Grčkoj, u Panathinaikosu, pa u Japanu te u Libiji i Bahreinu. S obzirom na ove neke egzotične destinacije, razmišljam da napišem knjigu o tome, o svojim dogodovštinama. Recimo, kada sam vodio klub iz Bahreina, na klupi sam kao pomoćnike imao dva šeika, a iz Libije sam se morao izvući zbog građanskog rata.
Umjetno stvoreni sukobi u ABA ligi
Kada ne radi u inozemstvu, Pavličević prati domaću i regionalnu košarkašku scenu?
– Svaka liga velika je infrastruktura pa tako i prva ABA liga, u kojoj Hrvatska ima tri kluba, a ta liga troši se zbog umjetno stvorenih sukoba, ponajprije onog između Zvezde i Partizana. A meni se nikako ne sviđa ni disparitet u koji su dospjeli Cibona, Zadar i Split u odnosu na najjače srpske klubove. Proračun Zvezde i Partizana, koji su i neka vrsta državnih projekata, deseterostruko je veći od hrvatskih klubova i riječ je o tako velikoj razlici da je to u sportskom smislu nemoguće premostiti. To vam je kao razlika kakva je nekad bila između Cibone i kluba iz Slavonskog Broda.
S obzirom na to da je u Japanu četiri godine bio izbornik, a potom je u šest sezona vodio četiri tamošnja kluba, Pavličević je u kontaktu sa svojim japanskim prijateljima.
– Od 2015. ja u Japanu imam svoju akademiju za djecu i trenere koja se lani nije održala, a vjerojatno neće ni u 2021. jer je cijela zemlja usredotočena na napore da se Olimpijske igre ipak održe. Novi premijer dao je snažnu izjavu o tome kako će se Igre održati, a Japan je jedina zemlja na svijetu koja može podnijeti odgodu Olimpijskih igara jer to su golemi troškovi.