Slaven Bilić u abecedi sportskih prevara

Mjesto u biranom društvu sportskih legendi, poput gola Diega Maradone Englezima rukom na meksičkom Mundijalu 1986. godine, ili pobjede Bena Johnsona pod dopingom na stometarskoj utrci Olimpijskih igara u Seulu 1988. godine, našao je i izbornik hrvatskih nogometaša Slaven Bilić.

Pisac teksta Tom Lampont svrstao je današnjega hrvatskog izbornika pod izraz “face clutch, the”. Riječ je, naravno, o detalju s polufinalne utakmice Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj, u čijoj je završnoj fazi tadašnji stoper “vatrenih” prenaglašeno reagirao, Englezi smatraju simulirao, na prekršaj Laurenta Blanca.

“face clutch, the (hvatanje za lice, op. a.) - glumačka tehnika koju nogometaši koriste da bi sucima dokazali kako su povučeni, udareni, dotaknuti ili jedvice dotaknuti u lice od suparničkog igrača. Hvalevrijedan je primjer Slavena Bilića, koji je simulirao imaginarni udarac Laurenta Blanca u glavu, izazvavši Francuzovo isključenje. Zbog njega je branič morao propustiti finale”, stoji u Guardianovu tekstu.

Uz Bilića, mjesto su u kategoriji pronašli brazilski golman Milana Dida, koji je odglumio udarac u glavu iako ga je škotski navijač koji je utrčao u teren jedva potapšao po ramenu protrčavši pokraj njega pri Milanovu gostovanju na Celtic Parku, te još jedan Brazilac, Rivaldo, koji je antički izdramatizirao udarac lopte u međunožje, iako ga je ona zapravo samo nejako pogodila u bočni dio butnog mišića, Turčina Hakana Ünsala tijekom dvoboja u skupini na SP-u u Japanu i Koreji 2002. godine.

Hakan je zbog toga morao napustiti igralište zbog crvenog kartona.