Sestre Ivana i Josipa Jurković, naša najbolja ženska veslačka posada, dvodnevnim nastup na Croatia Openu završile su s jednim prvim i jednim drugim mjestom. - Zadovoljne smo, ovo su prve utrke ove sezone. Do Prvenstva Europe imamo još više od mjesec dana i mislim da ćemo do tada postići zadovoljavajuću formu. Josipa se tek vraća iz ozljede - kazala je Ivana i prebacila lopticu sestri blizanki: - Meni je sve u svemu dobro. Cure koje su nas pobijedile medaljašice su s Olimpijskih igara. Potaknule su nas da damo sve od sebe pa smo se u toj utrci u kojoj smo bile druge bolje utrkivale nego u ovoj u kojoj smo pobijedile. Bitno je da moje rame drži.
Krenuo je novi olimpijski ciklus za koji Josipa veli: - Mi vjerujemo u nastup u Los Angelesu. Nama se ne žuri, tek nam je 25 godina. Što god Bog da, bit će. Mi se trudimo. Kad je kolega Šivak s Hrvatskog radija ustvrdio da su cure jače za iskustvo neuspješnog ciklusa za nastup na prethodnim Olimpijskim igrama, Ivana se s terminom neuspjeh nije složila. - Ne bih rekla da je bio neuspješan. Imamo medalju sa seniorskog Prvenstva Europe i to nas je izvuklo. Po pitanju kvalifikacijskih utrka za Olimpijske igre dogodio nam se splet nespretnih okolnosti. Razboljele smo se baš na Svjetskom prvenstvu u Beogradu, gdje smo trebale biti među 11 čamaca, a nismo mogle nastupiti. A u tom ciklusu smo po kvaliteti bile među tih 11 čamaca. Dogodilo se to što se dogodilo a mi se nismo znale izvući iz pritiska koji nam se poslije nabijao i tu smo se pogubile. No, naučile smo puno jedna o drugoj i o našem sportu.
Na čemu će biti fokus ove sezone?
- Na brzim utrkama, tehnički dobro odveslanim. I ako Bog da da obranimo europsku broncu i možda da izborimo i bolji plasman.
Zbog peha sa srpskim čamcem koji se u njih zabio, braća Sinković i Lončarić nisu uspjeli nastupiti na ovom Croatia Openu. No, i oni će imati što za ponuditi domaćoj sportskoj javnosti.
- Vjerujem da hoće. Ja bih voljela da smo mi kao Lončarići pa da imamo mi neke sestre Sinković pa da se s njima možemo utrkivati i od njih učiti. Premda s njima ne treniramo, i mi smo puno naučile od Sinkovića kao što će, vjerujem, i Lončarići i zajedno će biti uspješni - rekla je Josipa i najavila natjecateljsku 2025. godinu.
- Nakon Prvenstva Europe nastupit ćemo na Svjetskom kupu u Luzernu a onda imamo tri mjeseca pauze sve do Svjetskog prvenstva, krajem rujna u Kini.
Je li šteta što prije Prvenstva Europe neće imati niti jednu službenu utrku?
- U dogovoru smo sa srpskim trenerom da će oni desetak dana prije Prvenstva Europe doći tu sparirati s nama. Problem je što ja šest zimskih mjeseci nisam trenirala zbog ramena. U planu je bilo graditi formu kroz samce što mi nismo uspjele jer mene još uvijek u skifu boli to rame i počne mi se grčiti ruka. No, vjerujem da ću se vratiti u puni pogon. Uostalom, nakon operacije kuka sam se vratila i bile smo u finalu Svjetskog prvenstva u Račicama - objasnila je Josipa na koju se nadovezala Ivana:
- Trener će nam zacijelo organizirati neku simulaciju utrka. Nama je samo bitno da imamo nekoga za sparing. Pa makar i uz hendikep od 30 sekundi, da ih moramo nadoknaditi. Dakle, i ne treba nam službena utrka da bi se dostigla forma.
Kao i u mnogim drugim sportovima, jako je važan sparing partner da te natjeca na pojačani angažman kojeg ne možeš tek tako postići kada veslaš sam.
- Naročito u sportovima na štopericu. Mogli ste vidjeti u subotu, u našem finišu stizale su nas Austrijanke i da nije bilo njihova pritiska mi ne bismo izvukle toliko od sebe. A mi smo poznate po dobrom finišu što se vidjelo i na prošlogodišnjem Prvenstvu Europe. Bitna je glava. U svemu.
Kad smo ovo pričale seke Jurković nisu znale što se dogodilo s čamcem Sinkovića i Lončarića pa smo ih upitali kakvih sve pehova, osim spomenute bolesti usred SP-a, se njima događalo.
- Njima je tako ukradena utrka koju su trebali a na ovakvom natjecanju bi razina poštivanja pravila trebala biti viša. A trebalo bi i više "marshalla" odnosno sudaca koji oko toga vode računa jer onda ne bi bilo ovakvih propusta - naglasila je Ivana nakon čega su nas cure podsjetile na sličnu situaciju koja se dogodila njima.
- Prošle godine na EP-u staza za zagrijavanje se sužavala i mi smo, mičući se Njemicama koje su radile ubrzanje, završile u šašu i skoro smo probušile čamac. Tako da smo na start došle bez startnog broja koji je ostao u šašu - prisjetila se Josipa.
- A ja sam vadila grane iz kose - dodala je Ivana.
- Još je i kontra puhalo pa je utrka trajala osam minuta. Mi smo bile izbezumljene a u cilj smo ušle da nismo niti znale da smo treće jer je spiker rekao da su Čehinje treće a one su nas u startnim blokovima udarile, lakše, svojim čamcem. Na kraju je ispalo tako da je što luđe za nas to bolje. Bile smo živčane i ljute i izvukle maksimum od sebe - ispričala je Josipa.
stavite im semafore..pobiše se na toj vodi