Sisačka Segesta, koja se ovog proljeća plasirala u Prvu NL, figurira kao najstariji hrvatski nogometni klub – osnovan 1906. godine. Međutim, činjenično stanje je sljedeće: Segesta je najstariji klub na području RH, ali ne i najstariji hrvatski nogometni klub, onaj kojega su osnovali Hrvati.
U osvit 20. stoljeća, dok je Subotica bila jedan od najvećih gradova austro-ugarske krune s većinskim hrvatskim stanovništvom, grupa entuzijasta, pretežno bačkih Hrvata i Bunjevaca, odlučila je osnovati sportsko društvo koje će postati više od nogometnog kluba. Tako je 3. kolovoza 1901. rođen Bácska Szabadkai Athletikai Club, danas poznat kao FK Bačka 1901.
U vremenu snažne mađarizacije, Bačka je postala središte okupljanja i čuvar kulturnog i sportskog identiteta slavenskog življa. Od samog početka pripadnost je bila jasno iskazana, pa se tako na klupskom grbu našlo i tradicionalno hrvatsko šahovsko polje. Svoju prvu utakmicu klub je odigrao 18. kolovoza 1901. protiv nogometnog odjela Hrvatskog sokola, čime je započela povijest koja se proteže kroz tri stoljeća, dva svjetska rata i raspad nekoliko država. Danas Bačka slovi ne samo za prvi nogometni klub koji su osnovali Hrvati, već i za najstariji aktivni klub na cjelokupnom teritoriju bivše Jugoslavije.
U svojim ranim godinama klub se natjecao u ligama mađarskog dijela Monarhije, redovito osvajajući prvenstvo južne regije i gradeći reputaciju ozbiljne sportske organizacije. Završetkom Prvog svjetskog rata i stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Subotica postaje dio nove države, a klub - preimenovan u Jugoslavensko atletičko društvo Bačka - okreće novu stranicu.
U tom je razdoblju Bačka bila jedan od najjačih klubova u državi, što potvrđuje i sudjelovanje u dva izdanja jugoslavenskog prvenstva, uključujući i ono inauguralno 1923., te ponovno 1925. godine. Bila su to zlatna vremena kluba kada je subotički nogomet predvođen Bačkom bio važan čimbenik na nacionalnoj sceni, a stadion je bio mjesto ne samo sportskih nadmetanja, već i društvenog života grada.
Kako su se političke okolnosti mijenjale, tako se mijenjala i sudbina kluba. Uoči Drugog svjetskog rata, osnivanjem Banovine Hrvatske, Bačka, tada pod imenom HAD Bačka, okreće se natjecanjima unutar hrvatskih nogometnih struktura. U sezoni 1939./1940. sudjelovala je u Hrvatsko-slovenskoj ligi, a iduće sezone i u prvenstvu Hrvatskog nogometnog podsaveza. To razdoblje dodatno je učvrstilo njen status kao kluba s izraženim hrvatskim identitetom.
No, ratni vihor ponovno je sve promijenio. Okupacijom 1941. godine, Subotica je pripojena Mađarskoj, a klub je bio primoran ponovno se natjecati u mađarskom ligaškom sustavu, gdje je uvršten u treći rang. Bačka je tako u samo nekoliko godina prošla put od jugoslavenskog prvenstva, preko hrvatskih liga do mađarskog natjecanja, što svjedoči o turbulentnim vremenima i političkim vjetrovima koji su puhali ovim prostorima.
Završetkom rata 1945. godine za Bačku počinje najteže razdoblje. Nove komunističke vlasti pokrenule su proces gašenja brojnih građanskih i nacionalnih udruga, a na udaru su se našli i sportski klubovi. Prema nekim izvorima, izvorna Bačka je ugašena, dok drugi navode da je prošla kroz seriju nametnutih preimenovanja koja su imala za cilj izbrisati njen povijesni identitet. Prvo je preimenovana u HAŠK Građanski, u pokušaju vlasti da kroatiziraju bunjevačko stanovništvo, a zatim ubrzo u FD Sloboda, pa u FD Zvezda.
Svaka promjena imena bila je korak dalje od izvorne ideje i nasljeđa kluba. Tek 1963. godine, nakon gotovo dva desetljeća lutanja, klubu je konačno vraćeno njegovo povijesno ime Bačka. Ipak, posljedice su bile trajne. Dok su neki novi klubovi, poput Spartaka, formirani na ostavštini prijeratnih velikana i dobili značajnu podršku, Bačka je gurnuta u drugi plan i nastavila je djelovati na znatno nižoj razini.
Danas, gotovo 125 godina nakon osnutka, FK Bačka 1901 natječe se u Područnoj nogometnoj ligi Subotica, petom rangu natjecanja u Srbiji. Slavna prošlost i titula najstarijeg kluba u regiji u oštrom su kontrastu sa sadašnjom realnošću skromnog amaterskog nogometa. Promocija u treću ligu 2013. godine bila je kratkotrajni bljesak nade, no klub se ubrzo vratio u niže rangove. Unatoč teškoj situaciji, Bačka i dalje postoji, vođena entuzijazmom lokalne zajednice i svjesna svoje povijesne važnosti. Njena priča o identitetu, otporu i preživljavanju nadilazi sportske okvire.
Hrvatski književnik iz Bačke, Milivoj Prćić, posvetio joj je monodramu "Pivaj Bačka veselo", prema kojoj je kasnije snimljen i istoimeni film. To svjedoči o dubokom tragu koji je klub ostavio u kulturnom životu bačkih Hrvata. Bačka je dala i niz legendarnih sportaša, poput Srbina Tihomira Ognjanova i Hrvata Josipa Zemka, koji su nosili dres jugoslavenske nogometne reprezentacije. Zemko je preminuo 2017. godine, dok je bio trener mlađih kategorija Bačke.