Saračević: Još peče poraz u Kölnu

Nećemo otkriti toplu vodu ako kažemo da su Hrvatska i Francuska dva glavna favorita za igranje u finalu na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu. Francuska zaista jako dobro igra, a naši rukometaši, uz izvrsnu igru, imaju i veliku podršku s tribina. Prvi međusobni sraz na ovom prvenstvu bit će u u utorak. Bit će to utakmica za prvo mjesto u skupini. A postoji velika mogućnost, bez obzira na ishod utakmice, da se još jednom sretnemo, na primjer, u finalu.

Lijepa tuniška noć
S Francuskom smo dosad igrali četiri puta na svjetskim prvenstvima. Dvaput smo pobijedili, dvaput izgubili. Zanimljivo je da s njima igramo na svakom svjetskom prvenstvu od 2003. godine. I sve četiri utakmice, koje smo igrali na svjetskim prvenstvima su bile priča za sebe.


Prvi put smo međusobno igrali na Islandu 1995. godine. Bilo je to veliki finale. Nakon što smo u polufinalu nadigrali super jake Šveđane, u finalu nismo imali prevelike izglede s Vollejem, Martinijem, Kervadecom, Richardsonom, Anquetilom, Stoecklanom...

- Bili su jači od nas i nijednom im nismo bili blizu. Mi smo se zadovoljili ulaskom u finale - rekao je Zlatko Saračević.

U Portugalu, 2003. godine pobijedili smo ih s jednim pogotkom razlike i poslije postali svjetski prvaci. Dvije godine potom na SP-u u Tunisu pobijedili smo ih u polufinalu i to na lagan i uvjerljiv način. I onda je stiglo ono četvrfinale u Njemačkoj, 2007. godine. Mi smo tada igrali najljepši rukomet, a Francuzi su igrali čvrsto u obrani i dosadno u napadu.

- Izgubili smo u utakmici s malim brojem pogodaka i u utakmici u kojoj su suci dozvolili neviđenu grubost Francuzima koju nisu kažnjavali isključivanjem. Snimku te utakmice gledao sam sto puta i još i sad me peče taj poraz u areni u Kölnu - prisjeća se Ivano Balić.

Somić pamti Lillehamer
No, igrali smo s Francuzima u posljednje vrijeme često i na eropskim prvenstvima. I tu smo jako loše prolazili. Gubili smo 1994. i 1998., a u Rijeci, 2000. godine izvukli smo tek bod (26:26). Potom smo još malo gubili 2002. i 2006. u polufinalu i onda je konačno došla naplata lani u olimpijskom Lillehameru kad smo ih pobijedili u polufinalu (24:23).

- Obranio sam njihov posljednji napad i ta obrana bit će mi jedna od najdražih u karijeri - zaključuje Vjenćeslav Somić.