Izdvaja li Hrvatska dovoljno novca za sport s obzirom na njegov značaj za društvo i državu, stari je prijepor. Sportaši će reći da se nedovoljno izdvaja (vrlo je uvjerljiv u tom smislu u nekoliko navrata bio Ratko Rudić), nadležni u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta izaći će s brojkama koje potkrepljuju da se država i te kako brine o sportu i sportašima. No, i jedni i drugi suglasit će se oko toga da novca ipak ima, a problem je u tome troši li se on namjenski ili ne. A kako su presušila mnoga sponzorstva i mnogi mecene ostali bez utjecaja i vlasti, jasno je da se borba za podjelu sportskog kolača zaoštrila. Pa u tom smislu treba gledati inicijativu ministarstva da mu HOO (a i svi drugi) objasni kako se i na što troši državni novac.
Iz HOO-a je u prvi tren poručeno da su oni nevladina organizacija i da nisu dužni podnositi račune, no poslije su stigli i pomirljiviji tonovi. Većina sportaša i sportskih radnika s kojima smo razgovarali podržava napore ministarstva. Dapače, stekli smo dojam da je takva inicijativa i krenula od sportaša koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da se u Hrvatskom olimpijskom savezu i Zagrebačkom športskom savezu lagodno živi, dobro zarađuje i putuje na račun sporta. Ističu da se gotovo četvrtina budžeta i jedne i druge organizacije troši na plaće zaposlenika, na njihova putovanja, najam prostora...
>> Gobac: Neka inspekcija istraži plaćene kampanje u HOO-u!
Gobac: Previše na drugo
– Poanta je sukoba na relaciji ministarstvo - HOO u činjenici da se previše novca troši na neke druge stvari, a ne na sport – upozorava Zoran Gobac, dopredsjednik Hrvatskog rukometnog saveza. Jednako je kritičan Gobac (pa i drugi) i prema ZŠS-u koji se može podičiti i većim budžetom od HOO-a jer on iznosi 142,6 milijuna kuna.
Istu vrijednost kod glasovanja, ističu naši sugovornici, imaju važniji sportovi kao što su nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo i, s druge strane, sportski ribolov na moru, koturaljkanje ili bridž. Tu se već pri izboru vodećih ljudi stvaraju obveze pa je i raspodjela novca šlampava i bez pravih kriterija.
– Ispada da nam postojanje HOO-a samo odmaže, a ne pomaže. Kultura kao djelatnost bolje prolazi jer je ostala uz ministarstvo – napominje jedan od sugovornika koji je želio ostati anoniman znajući valjda da će mu dobre veze s onima koji odlučuju i dalje trebati.
– Nema sustava, nije napravljena kategorizacija sportova, a sigurno nam svi nisu jednako važni – ističe i Perica Bukić, dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza. Sportaši se čude da su u HOO-u od sponzorstava osigurali samo 15 milijuna. Pa se tako Ina može slikati s najboljima, sa zlatnim hrvatskim vaterpolistima, za sponzorstvo od samo 500.000 kuna.
– Visina plaća možda i nije najveći problem. No njih je u obje organizacije previše, ne zna se što tu tko radi. Zar je iz HOO-a čak 45 ljudi moralo biti u Londonu? – pita se još jedan naš anonimni sugovornik.
Reizbor glavnog tajnika
Zlatko Mateša nije nam se javljao na mobitel, a ministar Jovanović jasno je poručio:
– Radimo na tome da se ukupan iznos koji ide sportu još poveća dodatnim oporezivanjem kladionica, posebno internetskog klađenja te poreznim olakšicama za tvrtke koje ulažu u sport. Dio kolača koji odlazi na logistiku mora biti minimalan. Poznanstva, političke ili rođačke veze ne smiju imati nikakvu ulogu u raspodjeli financijskog kolača sportskim savezima. A neslužbeno doznajemo da je u svibnju reizbor glavnog tajnika HOO-a...
Jovanović dirnuo u osinje gnjezdo, ako samo pokuša tu reda napraviti ti stršljenovi će ga opasno napasti i ugroziti, jer ostati bez tako velikih primanja, i još večih razno raznih donacija te ostalih benificija, to je Jovanovićev atak na nočano obilje koje nezasluženo dobivaju, Tu ima posla i za uskok a ne samo za Jovanovića, jednom se red mora uvesti i u sport!