Lana Ružić Švegl, liječnica i profesorica Kineziološkog fakulteta, nije bila sportašica čije su rezultate pratili naslovi i televizijske kamere, ali sport joj je odredio gotovo sve važne životne izbore. Od djevojčice na skijama postala je liječnica, profesorica fiziologije sporta i vježbanja na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te znanstvenica koju posebno zanimaju reakcije ljudskog organizma na hladnoću, visinu i nedostatak kisika.
Radila s bolesnima i ranjenima
Završili ste medicinu, usavršavali se u kineziologiji i doktorirali na Medicinskom fakultetu. Jednom ste se opisali kao “minotaur između kineziologa i liječnika”. Kako je nastao taj spoj?
– Već na trećoj ili četvrtoj godini medicine razmišljala sam kako bih se mogla uključiti u sportsku medicinu. Tada nije postojala specijalizacija kakvu danas poznajemo. Otvorila mi se mogućnost suradnje na ortopedskom projektu profesora Ranka Bilića, a kroz projekt, tečajeve skijanja i ljude koje sam upoznala na Kineziološkom fakultetu došla je ponuda za mjesto znanstvene novakinje.
Nakon diplome radili ste s ranjenima, bolesnima i ljudima koji su tijekom rata napustili svoje domove?
– Radila sam za Međunarodnu organizaciju za migracije, koja je organizirala prijevoz ranjenih i bolesnih u treće zemlje radi liječenja, ali i programe spajanja obitelji. Susretala sam ljude koji su izbjegli iz Bosne i Hercegovine te prošli nevjerojatno teške životne situacije. Kada vidite takve sudbine i sve što su ljudi prošli, neke druge stvari postanu manje problematične. Prešla sam iz opće prakse na Fakultet, nastavila se obrazovati u medicini i kineziologiji, završila višu trenersku školu za skijanje i znanstveni studij kineziologije. Tako sam doista postala svojevrstan hibrid, čovjek između kineziologa i liječnika.
Što vas je privuklo fiziologiji sporta i vježbanja?
– Sportsku medicinu mnogi i danas poistovjećuju samo s traumatologijom, ortopedijom i rehabilitacijom. Mene su privukli testiranje sposobnosti i proučavanje načina na koji se ljudski organizam prilagođava sportu i vježbanju. Fiziologija sporta koristi znanje o prilagodbama organizma prije svega u svrhu rezultata. Fiziologija vježbanja koristi ista znanja, ali s ciljem očuvanja zdravlja i prevencije bolesti. Mene posebno zanimaju prilagodbe na hladnoću, visinu i hipoksiju. To je ponovno povezano s brdima, snijegom i onime što volim još od djetinjstva.
Može li boravak na visini doista smanjiti osjećaj gladi?
– Cilj projekta je utvrditi kako izlaganje različitim nadmorskim visinama utječe na koncentracije hormona koji reguliraju glad i sitost. Zanima nas izaziva li hipoksija koju danas možemo simulirati relativno dostupnim uređajima, pri normalnom tlaku i na nadmorskoj visini Zagreba, iste promjene kao stvarni odlazak na 2500 ili 3000 metara. Projekt je tek počeo i time ćemo se baviti sljedećih nekoliko godina. Za sada znamo da postoji pojava koju nazivamo visinskom anoreksijom. Dio ljudi tijekom boravka na visini osjeća smanjen apetit, među ostalim i zbog različitih simptoma koji se ondje mogu pojaviti. Istraživanja provedena na Himalaji dio su toga potvrdila, ali mehanizmi su složeni i nije sve moguće objasniti samo jednim hormonom. Kada smo fiziološki pratili jednu himalajsku ekspediciju, većina sudionika izgubila je na težini. No to nije bilo samo pitanje apetita. Radilo se i o golemim naporima te višesatnom kretanju tijekom nekoliko tjedana.
Može li redovita tjelesna aktivnost doista smanjiti rizik od bolesti?
– Apsolutno. Za neke bolesti imamo dokaze da tjelesna aktivnost smanjuje rizik za 30 do 40 posto. Dokazi su nešto snažniji za karcinom dojke i karcinom debelog crijeva, dok su za neke druge zloćudne bolesti slabiji.
Ledene kupke postale su gotovo nezaobilazne na društvenim mrežama i u sportskim svlačionicama. Pomažu li doista pri oporavku?
– Moramo razlikovati iskustvo pojedinog sportaša od onoga što je čvrsto potkrijepljeno dokazima. Često se govori da ledene kupke “otplavljuju laktate”, ali za to nema uvjerljivih dokaza. Koliko ima istraživanja koja su pokazala malo smanjenje, toliko ima i onih koja nisu pokazala takav učinak. Hladnoća sigurno djeluje na receptore za bol pa dio ljudi nakon ledene kupke osjeća manje boli. Međutim, ni učinak na odgođenu mišićnu bol, ono što kolokvijalno nazivamo muskulfiberom, nije potpuno jasan. Neki vrhunski sportaši traže ledenu kupku odmah nakon opterećenja, drugi je uopće ne prakticiraju.
Moram pohvaliti Ljutić
Koliko Kineziološki fakultet sudjeluje u razvoju karijera hrvatskih vrhunskih sportaša?
– Naši kolege vrlo su uključeni u pojedine sportove i reprezentacije. Mnogi sportaši dolaze u Dijagnostički centar, gdje stručnjaci zajedno s trenerima sudjeluju u oblikovanju i, kada je potrebno, korekciji programa treninga. Sudjelujemo i u obrazovanju vrhunskih sportaša te im pokušavamo prilagoditi rokove i termine jer u nekim sportovima velik dio godine provode na putovanjima i natjecanjima. Zrinka Ljutić također je naša studentica. Moram je pohvaliti, odlično je odgovarala fiziologiju – zaključuje Lana Ružić Švegl.
Blenčićki ni do kjena nije..