U 82. godini u rodnom Zagrebu preminuo je Boris Sakač, ugledni hrvatski stručnjak koji je gotovo tri desetljeća brinuo o tome da informatički sustavi najvećeg sportskog događaja na svijetu, Olimpijskih igara, rade besprijekorno.
Sakač je bio jedan od pionira razvoja informatizacije velikih sportskih natjecanja. Svoj profesionalni put započeo je u tadašnjem informatičkom gigantu IBM-u, gdje je od sistemskog inženjera napredovao do direktora IBM-a za Hrvatsku.
Njegova karijera u međunarodnom sportu započela je na Mediteranskim igrama u Splitu 1979., gdje je vodio projekt informatizacije Igara. Na tom ga je poslu angažirao tada moćni političar Stane Dolanc, predsjednik Organizacijskog odbora splitskih Mediteranskih igara.
Zahvaljujući tom uspjehu, već sljedeće godine našao se na Olimpijskim igrama u Moskvi, gdje je situacija bila napeta zbog bojkota zapadnih zemalja. Budući da je poznavao jezik, a građani SFRJ nisu trebali vize za Istočni blok, uskočio je i pomogao u spašavanju tamošnjeg informatičkog sustava narušenog povlačenjem američkog IBM-a.
Njegova informatička rješenja korištena su na svim olimpijskim igrama od Sarajeva 1984. pa sve do Sočija 2014. godine, što znači da je radio i na Igrama održanima u Calgaryju, Seulu, Albertvilleu, Barceloni, Lillehammeru, Atlanti, Naganu, Sydneyju, Salt Lake Cityju, Ateni, Torinu, Pekingu, Vancouveru i Londonu.
Od ranih 90-ih bio je savjetnik MOO-a i predsjednika Samarancha za informacijsku tehnologiju te jedan od ključnih ljudi za razvoj informacijskih sustava. U toj je ulozi vodio projekt ORIS, sustav koji je povezivao rezultate natjecanja i informacijske servise Olimpijskih igara.
Borisovo ime nosi prestižna Nagrada Sakač, koja se financirala iz njegove privatne donacije, a iznos od 5000 eura uplaćivao se na račun maturanta ili maturantice s najboljim rezultatom na ispitu iz informatike.