Svijet fitness natjecanja i sportova izdržljivosti još uvijek bruji o nevjerojatnom, ali i duboko kontroverznom događaju koji se odvio na Hyrox utrci u Pekingu. Australska atletičarka i svjetska rekorderka, Joanna Wietrzyk, pobijedila je u svojoj dobnoj skupini postigavši impresivno vrijeme od jedan sat, jednu minutu i 23 sekunde. No, njezina pobjeda nije ostala zapamćena po sportskom uspjehu, već po šokantnim okolnostima pod kojima je ostvarena. Tijekom četvrte od osam vježbi, takozvanih "burpee broad jumps", Wietrzyk je doživjela crijevnu inkontinenciju. Umjesto da odustane, 22-godišnja sportašica je, s vidljivim fekalnim tragovima koji su joj se slijevali niz noge, nastavila natjecanje. Prošla je preostale postaje koje su uključivale veslanje, nošenje teških tereta, iskorake s vrećom pijeska i bacanje medicinske lopte, ostavljajući za sobom biološki opasan trag na stazi i zajedničkoj opremi. Njezina odluka da nastavi, kao i propust sudaca i organizatora da je zaustave, pokrenula je lavinu kritika i otvorila Pandorinu kutiju pitanja o granicama ljudske izdržljivosti, odgovornosti sportaša i temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim standardima u modernom sportu.
Neposredno nakon utrke, koja ju je ostavila potpuno iscrpljenom i odvela ravno u bolnicu, Wietrzyk je na svom Instagram profilu objavila fotografiju iz bolničkog kreveta uz prkosnu poruku: "Idi na sve ili idi kući... pobjeda je pobjeda." Dodala je i zahvalu na podršci, no objava je ubrzo obrisana pred naletom kritika koje su preplavile društvene mreže. Dok su neki branili njezinu nevjerojatnu mentalnu snagu i odlučnost, golema većina korisnika i drugih natjecatelja osudila je njezin postupak kao sebičan i opasan. Njezin trener, Chris Bayens, stao je u obranu svoje štićenice, opisujući incident kao "izvanredan splet okolnosti koji je bilo nemoguće predvidjeti i u potpunosti shvatiti u stvarnom vremenu". Bayens je apelirao na javnost da prestane sa slanjem prijetnji i osobnim napadima, naglašavajući da se "sport ponekad sastoji od trenutaka koji su nesavršeni i duboko ljudski", te da je "rasprava legitimna, ali mržnja i osobni napadi koji su uslijedili nisu". Ipak, šteta je već bila učinjena, a fokus se s atletičarke prebacio na organizatora, globalnu fitness franšizu Hyrox.
Suočen s bijesom zajednice, Hyrox se našao u nezavidnoj poziciji. Njihova prva, prilično nejasna izjava, koja je također kasnije obrisana, govorila je o sportašima koji "pomjeraju granice mogućeg" i o "hrabrosti, otpornosti i odbijanju odustajanja". Tvrdili su da imaju jasne procedure za biološku kontaminaciju, no da je u Pekingu došlo do "nepredviđene situacije" u kojoj su se "zamaglile granice između protokola za elitna i masovna natjecanja". Takav odgovor samo je dolio ulje na vatru. Natjecateljska zajednica bila je neumoljiva. "Ovdje nema zamagljenih linija", pisao je jedan komentator. "Fekalije su joj se vidljivo slijevale niz noge. U tom je trenutku natjecanje za nju trebalo biti gotovo." Drugi su isticali kako je obrana jedne sportašice nauštrb zdravlja i sigurnosti svih ostalih sudionika potpuno neprihvatljiva. Jedan od natjecatelja iz Pekinga, Joe Ho, javno je prozvao organizatore, ističući da je platio za profesionalno organiziran i siguran događaj.
Pritisak je naposljetku urodio plodom. Suosnivač Hyroxa, Moritz Fürste, bivši njemački olimpijac u hokeju na travi, objavio je osobnu ispriku.
- Hyrox je pogriješio što nije odmah reagirao tijekom utrke. Na kraju, moj je posao predvidjeti ovakve potencijalne incidente, a ja to nisam učinio - priznao je Fürste.
Ispričao se svima koji su bili izravno ili neizravno pogođeni i najavio hitne promjene. Organizacija je potvrdila da su kontaminirane staze odmah izolirane, oprema uklonjena, a tepih na kojem se odvijalo natjecanje u potpunosti zamijenjen tijekom noći kako bi se natjecanje sljedećeg dana moglo sigurno nastaviti. Najvažnija promjena dogodila se u pravilniku. Uvedeno je novo pravilo koje sada izričito navodi:
Ako krv, povraćeni sadržaj, urin ili fekalije natjecatelja predstavljaju rizik za dobrobit ili kontaminaciju samog natjecatelja ili drugih natjecatelja, direktor utrke može povući natjecatelja iz utrke iz medicinskih razloga.
Takav bi natjecatelj bio zabilježen kao "DNF" (Did Not Finish - Nije završio). Uz to, Hyrox je zaprijetio doživotnom zabranom sudjelovanja svima koji budu identificirani da šalju prijetnje ili potiču nasilje prema Wietrzyk.
Hyrox je osnovan u Njemačkoj 2017. godine od strane spomenutog Moritza Fürstea i poduzetnika Christiana Toetzkea, reklamira se kao "najbrže rastući fitness sport na svijetu". Riječ je o dvoranskom natjecanju koje kombinira trčanje s funkcionalnim vježbama snage i izdržljivosti. Format je uvijek isti, što omogućuje natjecateljima diljem svijeta da uspoređuju svoje rezultate. Utrka se sastoji od osam dionica trčanja od po jednog kilometra, a nakon svake dionice slijedi jedna funkcionalna vježba. Te vježbe uključuju rad na spravi SkiErg, guranje saonica, povlačenje saonica, preskoke iz "burpee" položaja, veslanje na ergometru, nošenje teških girji (farmer's carry), iskorake s vrećom pijeska i bacanje medicinske lopte u zid (wall balls). Sport je doživio eksplozivnu popularnost, privukavši oko 1,5 milijuna natjecatelja u 30 zemalja, od elitnih sportaša do rekreativaca. Ambicije osnivača sežu čak do Olimpijskih igara, no ostaje za vidjeti kako će ovaj incident utjecati na imidž sporta koji se ponosi svojom disciplinom i organiziranošću.
Iako je pekinški incident ekstreman zbog dvoranskog okruženja i zajedničke opreme, gubitak kontrole nad crijevima nije nepoznanica u svijetu sportova izdržljivosti. Stanje poznato kao "trkački proljev" medicinski je priznat fenomen koji pogađa dugoprugaše. Intenzivan fizički napor, "mućkanje" unutarnjih organa, smanjen dotok krvi u crijeva te stres i anksioznost prije utrke mogu dovesti do neugodnih posljedica. Povijest maratona pamti nekoliko slavnih slučajeva. Britanska rekorderka Paula Radcliffe pobijedila je na Londonskom maratonu 2005. godine nakon što je zbog jakih grčeva morala stati pored staze i obaviti nuždu pred kamerama. Slično se dogodilo i Irkinji Catherini McKiernan, koja je unatoč problemima pobijedila na istoj utrci 1998. godine. Francuski hodač Yohann Diniz doživio je sličnu sudbinu tijekom utrke na 50 kilometara na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine. Ključna razlika je, međutim, u okruženju. Dok se na otvorenoj cesti maratona takav incident smatra osobnim problemom sportaša, u zatvorenom prostoru Hyrox arene, gdje stotine natjecatelja dijele istu opremu i prostor, on postaje kolektivni zdravstveni i sigurnosni rizik.
Kontroverza je, ironično, donijela Joanni Wietrzyk golemu medijsku pozornost. Prema podacima analitičke platforme Social Blade, broj njezinih pratitelja na Instagramu u tjedan dana nakon incidenta porastao je za više od 18.000, s otprilike 76.600 na gotovo 95.000, pri čemu je u jednom danu dobila čak 13.000 novih pratitelja. No, dugoročne posljedice za sport mogle bi biti znatno ozbiljnije. Kritika kineske državne televizije CCTV, koja je incident nazvala "regulatornim propustom koji potkopava temelje poštenja", signalizira da je reputacijska šteta nanesena. Pitanje koje je postavio natjecatelj Joe Ho o kompenzaciji ostalo je bez odgovora, otvarajući raspravu o odgovornosti organizatora prema svim sudionicima, a ne samo prema elitnim zvijezdama.