U razgovoru za podcast „Karijera u retrovizoru” Milana Stelje hrvatski nogometaš govorio je o odlasku iz Dinama, iskustvu s Cristianom Ronaldom u Juventusu, teškim ozljedama koje su ga pratile i jednoj od najneugodnijih nogometnih obaveza.
Pjaca ove sezone ima važnu ulogu u Twenteu. U 13 utakmica postigao je šest pogodaka i upisao dvije asistencije, a zabio je i dvaput u nedavnom prijateljskom susretu protiv Werdera. Njegova momčad trenutačno drži četvrto mjesto nizozemskog prvenstva, s tri boda manje od vodećeg Feyenoorda. Dobre igre u Nizozemskoj dolaze nakon drugog odlaska iz Dinama, koji se dogodio u ljeto 2025. godine. Pjaca je sada prvi put detaljnije objasnio što se događalo iza kulisa i zašto se nije nastavio njegov ugovor sa zagrebačkim klubom. Problem je, kako je otkrio, nastao zbog ugovorne klauzule prema kojoj bi se suradnja automatski produžila za još jednu sezonu ako bi odigrao barem jednu minutu. U to je vrijeme zarađivao oko 1,2 milijuna eura godišnje, a nova uprava kluba željela je ukloniti tu odredbu.
„Novoj upravi kluba ta se klauzula nije svidjela i tražili su da je uklonimo. Razgovarao sam s Bobanom i predložio smanjenje ugovora, ali uz uvjet da ugovorne godine ostanu iste, kako bih znao da sam tu. Odgovorili su da im se to ne isplati i da im je isplativije raskinuti ugovor sa mnom”, ispričao je Pjaca.
Naglasio je da se njegov odlazak ne bi trebao povezivati s financijskim zahtjevima. Dodao je i da je Dinamo nakon toga osvojio prvenstvo i Kup, dok je odluka o prekidu suradnje bila na klupskoj upravi.
„To je bila njihova odluka, a na kraju su osvojili prvenstvo i Kup. Meni je jedino bitno da se zna da razlog nije bio financijske prirode”, poručio je hrvatski nogometaš.
Susret s Ronaldom koji nije djelovao stvarno
Pjaca se u razgovoru vratio i na razdoblje provedeno u Juventusu, gdje je imao priliku upoznati neke od najvećih nogometnih zvijezda. Posebno mu je u sjećanju ostao prvi susret s Cristianom Ronaldom, koji mu je, kako priznaje, djelovao gotovo nestvarno.
„Prvi put kad sam ga vidio u svlačionici... to je bio jedini put da sam nekoga pozdravio uživo, a da mi je cijela situacija djelovala nestvarno. Ne mogu to opisati. Vidiš ga, ali nekako... nije realno. Naravno, pozdraviš ga normalno, kao da nije ništa”, prisjetio se.
Govorio je i o Mariju Mandžukiću, koji je u Torinu ostavio snažan trag. Pjaca smatra da je hrvatski napadač ondje imao poseban status i da ga navijači Juventusa iznimno cijene.
„A Mandžukić? Njega u Torinu obožavaju, jedan je od najomiljenijih stranaca u povijesti kluba. Nevjerojatno”, rekao je.
Ozljede koje su mu promijenile karijeru
Jedan od najtežih dijelova Pjacine karijere bile su ozljede koljena. Prva velika dogodila se 2017. godine na prijateljskoj utakmici hrvatske reprezentacije u Estoniji. Prisjetio se loših uvjeta na terenu i trenutka u kojem je osjetio da nešto nije u redu.
„Bilo je užasno hladno i teren je bio pun pijeska. Napravio sam pokret koji sam izveo milijun puta do tada. Koljeno mi je jednostavno 'zaplesalo', čulo se da je nešto puklo i to je bilo to”, opisao je.
Posljedice ozljeda osjećao je i tijekom povratka na teren. Bolovi su ga ograničavali, ali nisu bili dovoljni da odustane od igranja.
„Problem je što igraš s bolovima. Mene su zaista jako ograničavali, ali ne dovoljno da bih stao. Da sam stao, osjećao bih se kao... da ne kažem što”, iskreno je priznao.
Nakon odlaska iz Juventusa Pjaca je tijekom karijere promijenio niz sredina, među kojima su Schalke, Fiorentina, Anderlecht, Genoa, Torino, Empoli i Rijeka, prije nego što je pronašao novu priliku u Twenteu. A kad je riječ o promjeni klubova, postoji i jedna obaveza kojoj se nikako ne veseli. Riječ je o tradicionalnom pjevanju pred novim suigračima, običaju koji mnogim nogometašima predstavlja neugodan dio predstavljanja u svlačionici.
„To mi je jedna od najgorih stvari u nogometu. Dođem u novi klub i znam da ću vjerojatno morati pjevati na predstavljanju. To mi je noćna mora”, zaključio je Pjaca.
Cijeli podcast s Markom Pjacom objavit će se ovaj četvrtak u 20:00 na YouTube kanalu “Karijera u retrovizoru”.
...Marko je prije svega odličan igrač i čovjek, legenda kluba...u usporedbi sa sadašnjim krilima klasa, imao je on svojih teškoća u povratku zbog ozljeda, no on bi sve na kraju bio vratio svojim igrama, isto kao Orša I Petko...to su klase koje se ne diraju, a kamoli tjeraju, teškoće su prolazne klasa je uvijek tu... zato sada imamo pravocrtnog Lisicu...