Pismo i “Fala” za voljenog oca

Na svoj posljednji put u petak je s mirogojskog krematorija krenuo velikan televizijskog sportskog novinarstva Boris Mutić. Premda je on sebe nazivao “vojnikom televizije”, sadašnji ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić titulirao ga je njezinim visokim časnikom.

Sutlićeva isprika
Nad posmrtnim odrom legendarnog reportera, Sutlić se ispričao za nepravdu koja je Borisu učinjena još 1992, u predvečerje Olimpijskih igara u Barceloni.

– Opstati 44 godine u ovom poslu na tako visokoj razini rijedak je slučaj. U poslu u kojem se važe svaka riječ ostao je častan, bez skandala i afera. U moru uzavrelih sportskih strasti znao je zadržati mjeru. Nažalost, 1992. tadašnji gospodari života u Zagrebu i na HRT-u naredili su mu bez objašnjenja da se vrati u Zagreb, sam s osobljem zrakoplova. To je poniženje bilo teško preživjeti, ta rana nikad nije zacijelila, i zato izražavam duboko žaljenje u ime HRT-a zbog nepravde koja mu je tada nanesena – rekao je Sutlić.

Potpisnik te odluke jučer se nije pojavio na Mirogoju. I bolje da nije. Tamo su ionako bili samo pravi sportaši poput Ante Kostelića, Mirka Novosela, Vladimira Jankovića, Josipa Čorka, Zlatka i Dubravka Šimenca, Nikole Plećaša, Željka Pavličevića...

Došli brojni kolege
Na posljednji ispraćaj cijenjenom i nesebičnom kolegi došli su i brojni hrvatski novinari, aktivni i umirovljeni, ali i komentatori iz Slovenije (Lah, Milovanović), Crne Gore (Đurković) i BiH (Jelovac).

Vrlo ganutljivo bilo je oproštajno pismo Borisove kćeri Anje, turističke novinarke iz New Yorka, koja ga je sama pročitala. I onima najtvrđeg srca suze su pak potekle kad je sin Aljoša, akademski glazbenik, svom pokojnom ocu na saksofornu zasvirao “Falu”.