Život i karijera Mirjane Lučić (32) puni su dramatičnih zapleta, velikih preokreta, padanja i dizanja. Za razliku od drugih, koji to uglavnom učine jedanput, ona se dva puta uspinjala na svjetski vrh i oba puta uspjela. A čudo je u tome da je između njezinog prvog i drugog uspona prošlo čak 16 godina. Za uglavnom kratkotrajan sportski vijek tenisačica – gotovo nezamislivo.
Prvi je put to napravila u ranoj mladosti kada je sjajnu juniorsku karijeru završila osvajanjem US Opena (1996.) i Australian Opena (1997.) postavši tako trećom tenisačicom na svijetu koja je sa 14 godina osvojila dva Grand Slam turnira (preostale su dvije Martina Hingis i Jennifer Capriati). Sa 15 godina osvojila je već i prvi WTA turnir, u Bolu na Braču 1997. godine. Bio je to prvi turnir te razine na kojemu je uopće nastupila, a kroz kvalifikacije je prošla kao nerangirana igračica. Ostat će zabilježeno da je do prvog WTA naslova došla sa 15 godina, mjesec i 25 dana, kao peta najmlađa tenisačica kojoj je to pošlo za rukom (iza Austin, Rinaldi, Jaeger i Capriati). Već sljedeće godine osvojila je Australian Open u paru s Martinom Hingis kao najmlađa pobjednica tog turnira. A 1999., sa 17 godina, stigla je do polufinala Wimbledona u kojem je u tri seta poražena od Steffi Graf, čija je nasljednica trebala biti...
A onda – ponor. Igrački i životni. Trebat će proći 16 godina i četiri mjeseca od njezina prvog naslova u Bolu da bi došla do svoje druge krune u Quebecu. Toliki razmak, toliko čekanje nije zabilježeno u ženskom tenisu pa je Mikica postavila još jedan rekord. Prije nje, najdulje je, 13 godina, drugi trofej čekala japanska "bakica" Kimiko Date Krumm koja ima 43 godine i starija je od Mirjane 11 godina.
"Goran mi je spasio život"
Kamo je nestalo tih 16 godina u životu ove Hercegovke rođene u Dortmundu (9. ožujka 1982.) koja sada živi u SAD-u? Odgovor na to pitanje otkriva Mikičinu životnu dramu, kakvu ne bi ispisao ni najmaštovitiji pisac trilera.
U teniskim krugovima moglo se čuti da je njezin otac Marinko strog, da zna i pljusnuti Mikicu, ali malo tko je mogao pretpostaviti da je Mirjana cijelo vrijeme bila žrtva obiteljskog nasilja u onolikoj mjeri u kojoj će se poslije razotkriti.
Mirjana je u svibnju 2006. u intervjuu za New York Daily otkrila da ju je otac prvi put istukao kad je imala pet godina i kad je izgubila meč od djevojčice koja je bila dvostruko starija.
– Udario me po nosu, krvarila sam po cijeloj kući. Nisam znala što se događa, bila sam u šoku. Nakon toga sve se ponavljalo, cijelo vrijeme. Udarao me cipelom po glavi, zbog čega bi me glava toliko boljela da tjedan dana nisam četkala kosu – kazala je.
Kao 14-godišnjakinju, tvrdi ona, otac ju je, nakon što je ispala u polufinalu turnira, doveo u zagrebački stan, gurnuo u kadu i 40 minuta udarao cipelom. Kad je završio, dao joj je novac za – sladoled.
Nije poznato je li otac tukao samo Mirjanu ili možda i njezine sestre i braću (u obitelji je petero djece), ali ostatku obitelji bilo je dosta takvog oca. Mirjana je poslije tvrdila da je nekoliko dana prije početka Wimbledona 1998. otac zaprijetio da će ubiti njihovu majku. Stoga su ona i majka zamolile Gorana Ivaniševića da im pomogne i sakrije ih negdje u Londonu, što je on i učinio.
– Goran mi je spasio život – ustvrdila je poslije Mirjana.
Sukob s ocem kulminirao je 4. srpnja 1998. kada je majka Anđelka s petero djece pobjegla iz hotelske sobe u Zagrebu oko dva i pol sata poslije ponoći te se skrasila na tajnom mjestu izvan grada. Ondje su 19 dana čekali vize (Mirjana je otkazala Fed kup susret s Nizozemskom u Bolu pravdajući se da je ozlijeđena), a onda su 23. srpnja došli u zagrebačku zračnu luku, praćeni šestoricom naoružanih muškaraca te odletjeli u New York.
Kao u filmovima o Bondu
– Izgledalo je kao u filmovima o Jamesu Bondu, osim što se radilo o našim životima – prisjetila se Mirjana.
Marinko Lučić, koji danas živi u Makarskoj, nikada se nije želio očitovati o navodima svoje kćeri. Kad smo ga prvih dana nakon što se doznalo za bijeg ostatka obitelji pitali o tome, kazao je:
– Najbolje napišite da nismo ni razgovarali.
Mirjana se s obitelji skrasila na Floridi, no četiri godine, od 2003. do 2007., gotovo i nije igrala. Mučile su je ozljede, ali i besparica. Imala je i problema s IMG-om, poznatom teniskom menadžerskom agencijom. Na tužbu u kojoj agencija potražuje 83 tisuće američkih dolara zbog troškova stanovanja i treniranja u IMG-ovoj akademiji Mirjana je odgovorila protutužbom uz navode kako je spomenuta agencija prekršila stavke iz ugovora te je bila instrument Mikičina sustavnog financijskog uništavanja od 1998. godine.
– Trenirala sam s bratom jer nisam imala za trenera – objasnila je u New Yorku nakon što je na US Openu stigla do osmine finala izbacivši drugu tenisačicu svijeta Simonu Halep.
Njezin veliki povratak dovršen je desetak dana kasnije dvostrukim trijumfom u frankofonom Quebecu. Bila je najbolja i u pojedinačnoj i u konkurenciji parova (s Čehinjom Hlavačkovom).
– Ovo je čudesan san. Nikako me nemojte probuditi – zavapila je.
>>Lučić-Baroni nakon pojedinačnog, osvojila i turnir parova!
Bravo! Samo tako naprijed!