Otišao je gospon Gol

U noći na nedjelju u Beogradu je u 87. godini umro Stjepan Bobek, jedan od najvećih hrvatskih nogometaša, koji je najsjajnije igračke dane proveo u beogradskom Partizanu. Bobek je najbolji Partizanov igrač svih vremena, prava legenda kluba, ali i hrvatskog i jugoslavenskog nogometa, najbolji je jugoslavenski strijelac svih vremena s 38 golova za reprezentaciju.

Bio je ofenzivni vezni igrač i napadač, ona nogometna “desetka” u pravom smislu riječi, čije je završno dodavanje zapravo bilo pola gola, a Bobekov zaštitni znak bilo je “rolanje” lopte i dodavanje petom...

– Ta je Štefova “štikla” bila senzacionalna! On je petom dodavao lopte preciznije od mnogih igrača koji su to pokušavali učiniti prednjim dijelom stopala. Bobek je bio vrhunski igrač, na razini Ferenca Puskasa, koji je u ono doba slovio za najboljeg svjetskog nogometaša – sjeća se Vlatko Marković, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, koji će s glavnim tajnikom Srebrićem i savjetnikom Pavlovićem otputovati u Beograd na komemoraciju i pokop.

– Najljepše godine proveo je u Beogradu, najbolje je igrao za Partizan i po želji obitelji bit će i pokopan u Beogradu – kaže Marković.

Bobek nikad nije igrao za Dinamo, proveo je jednu godinu u Građanskom 1945., da bi nakon toga otišao u Partizan. Odveden je u vojni klub zajedno s Glaserom, Čajkovskim, Matekalom i Brozovićem.

– Bila su to teška vremena, jednostavno je morao otići u Partizan, jer se svidio generalima koji su osnivali klub. Da nije otišao, tko zna što bi bilo, neću pretjerati kažem li da je spasio glavu odlaskom u Beograd. Ali, nikad nije zaboravio da je Hrvat, njegov je “kaj” odjekivao Partizanovom svlačionicom i beogradskim Terazijama – kaže Marković.

Bobek se 1972. vratio u Zagreb, na Dinamovoj je trenerskoj klupi naslijedio pokojnog Dražana Jerkovića, no nije se dugo zadržao u Maksimiru. Imao je problema s igračima, pa je nakon jedne sezone napustio klub. Najviše je trenerskog uspjeha imao s Partizanom, s kojim je od 1960. do 1963. godine tri puta zaredom bio prvak Jugoslavije.

Partizan je brinuo o svojoj legendi, a zadnje vrijeme mu je pomagao i HNS.

– Razgovarali smo telefonski barem dva-tri puta mjesečno. Na žalost, sve je manje pravih nogometnih velikana. Bobek je bio jedan od najboljih nogometaša koje je grad Zagreb dao nogometu – kaže Marković.

“Politika me nikad nije zanimala. Zagrepčanin sam i Hrvat, ali volim Partizan, Beograd i Srbiju. U Beogradu sam proživio najljepše dane, ljudi su me obožavali i ja sam i njih zavolio”, rekao je u jednom od posljednjih intervjua legenda Bobek.

Oproštaj od Stjepana Bobeka bit će po povratku čelnika Partizana iz Belgije, u srijedu ili četvrtak.