Kada je Sergej Barbarez u travnju 2024. godine preuzeo klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine, odluka Nogometnog saveza BiH izazvala je brojne reakcije. Legendarni kapetan Zmajeva stigao je na mjesto izbornika bez ijednog dana trenerskog iskustva, ali s ogromnim autoritetom koji je godinama gradio kao jedan od omiljenijih nogometaša u povijesti reprezentacije. Danas, više od dvije godine kasnije, Barbarez je čovjek koji je ostvario ono što se mnogima činilo gotovo nemogućim – odveo je Bosnu i Hercegovinu na Svjetsko prvenstvo i vratio reprezentaciji vjeru u velike domete. Put do tog trenutka bio je sve samo ne jednostavan.
Barbarez je rođen u Mostaru, u obitelji oca Srbina i majke poluhrvatice-polubošnjakinje. Ratne okolnosti početkom 1990-ih promijenile su tijek njegova života. Godine 1991. tijekom posjeta ujaku u Njemačkoj trebao je ostati samo dva tjedna, no zbog izbijanja rata povratak kući više nije bio moguć. Taj neplanirani ostanak postao je početak njegova nogometnog puta u inozemstvu.
U Njemačkoj je izgradio veliku karijeru i postao jedna od ikona tamošnjeg nogometa. Najdublji trag ostavio je u Hamburgeru SV, gdje je stekao status klupske legende, a u sezoni 2000./2001. završio je kao najbolji strijelac Bundeslige. Iako je najveći dio karijere proveo izvan domovine, Barbarez nikada nije skrivao koliko mu znači Bosna i Hercegovina. Za reprezentaciju je nastupao od njezinih prvih godina, a kao kapetan postao je simbol borbenosti, karaktera i ponosa.
Upravo je te vrijednosti pokušao vratiti kada je preuzeo reprezentaciju. Mnogi su sumnjali jer iza sebe nije imao trenersko iskustvo, no Barbarez je vjerovao u vlastitu viziju. Nije želio samo mijenjati taktiku, nego promijeniti mentalitet momčadi. Vrhunac njegova dosadašnjeg mandata stigao je u Zenici, u utakmici koja će ostati zapisana u povijesti bosanskohercegovačkog nogometa. Nakon velike drame, produžetaka i raspucavanja jedanaesteraca, BiH je svladala Italiju i izborila plasman na Svjetsko prvenstvo prvi put nakon Brazila 2014. godine.
Barbarez danas ima 54 godina, a veći dio života proveo je uz svoju suprugu Anu. Ana i Sergej odrasli su u Mostaru, živjeli su u istom susjedstvu, a upravo je Ana bila njegova prva djevojka. Ta mladenačka ljubav prerasla je u dugogodišnji brak iz kojeg imaju dvojicu sinova, Sergija Luisa i Filipa Andrea. Što se tiče njegova privatnoga života, vrijedi spomenuti i zašto put do reprezentativnog dresa za njega nije bio jednostavan. Naime, Barbarez je otkrio da je zbog prijetnji njegovoj majci čak osam godina čekao na prvi nastup za Bosnu i Hercegovinu.
"Dvaput je skoro nestala. Pokušali su je oteti, a zatim ubiti. Imali smo kontakte s nekim ljudima koji bi to mogli spriječiti. Rekao sam da ću igrati za svoju zemlju samo kada moja majka bude sigurna", ispričao je ranije Barbarez. Tek nakon što je politika intervenirala i njegovoj obitelji zajamčena određena razina sigurnosti, odlučio je prihvatiti poziv reprezentacije. Kako je sam rekao, to mu nije predstavljalo potpunu garanciju, ali mu je donijelo unutarnji mir. Danas Barbarez pobjedom protiv Katara može iznova ispisati povijest reprezentacije Bosne i Hercegovine i prvi put odvesti svoju zemlju na korak do prolaska u nokaut-fazu Svjetskog prvenstva.