Novak Đoković, vjerojatno najbolji tenisač u povijesti, dominirao je na terenima u posljednjih 15-ak godina. No, unatoč tome što je bio najbolji, publika diljem svijeta nerijetko je navijala protiv njega. To se ne sviđa njegovu ocu Srđanu Đokoviću.
– Tako je u Londonu, New Yorku, Madridu... To je sport bogatih ljudi i ne mogu shvatiti da je netko iz siromašne i male Srbije najbolji na svijetu. No to mu daje dodatnu snagu – rekao je Srđan Đoković pa dodao:
– Ne mogu mu ništa. Najbolji je, a Srbin je i iz Srbije je. Kad završi karijeru, živjet će među svojim narodom i u svom gradu.
Prisjetio se i NATO-va bombardiranja Srbije 1999. godine.
– Cijelo vrijeme bombardiranja Novak je bio tu, on i njegova braća. Više puta smo skakali iz kreveta od detonacija. To su traume koje će vući cijeli život, kao i mi – rekao je Srđan Đoković i dodao:
– Sve se može oprostiti, ali to nikada. Bombardiraš moju zemlju, moj narod, moju djecu... I svi mladi ljudi imaju traume. Sram ih bilo! No Novak svojim primjerom pokazuje da ništa nije nemoguće. Mi smo stara europska civilizacija i borimo se za svoj status. Nitko nam ne može zabraniti da se borimo za svoje, da pjevamo domoljubne pjesme. Nikoga ne vrijeđamo nego dajemo podršku svom narodu i sebi.
Novak je pjevao pjesme o Kosovu pa se njegov otac osvrnuo i na tu temu.
– Mi smo domoljubi, kao i većina Srba. Nismo šovinisti. Ne mrzimo tuđe, ali volimo svoje. Dok postoji jedan Srbin, postojat će Srbija i Kosovo. Kosovo je naša sveta zemlja kao što je Jeruzalem za Židove. Ne možete narodom smatrati one koji izgube svoj identitet, svoj gen... Na što bismo bili nalik da to izgubimo?
Malo je zalosno da on nezna zasto su bili bombardirani!