Olimpijske igre su stroj za pravljenje novca. Najveća moguća marketinška pozornica

Što god da želite platiti na štandovima ili u suvenirnicama unutar sportskih objekata, odnosno olimpijskog kruga, kartično možete samo Visa karticama. U tom smislu za trgovce sa zakupljenim pravom prodaje hrane i pića tržišno jednako veliki MasterCard ne postoji. Istina, Visa jest veća u smislu transakcija (500 milijuna dnevno), količine kupnji i kartica u optjecaju (3,4 milijarde), no ove dvije kartične kompanije u svijetu su gotovo jednake u smislu stope prihvaćenosti kod trgovaca. No ne i na olimpijskim borilištima.

I dok to u gradovima poput Londona i Pariza ne dolazi toliko do izražaja, slučaj sa sigurnosno zatvorenijim Igrama kao što su bile one u Pekingu ili Riju bio je drugačiji. Naročito u Pekingu. Ondje, jednom kada ste u svom medijskom selu ušli u autobus vi ste ušli i u olimpijski krug i morali ste klopu ili potrepštine plaćati Visom ili s gotovinom. A hodati s džepom punim juana ili reala baš i nije bio neki doživljaj.