Rukometaši Füchse Berlina svladali su Porto u Ligi prvaka rezultatom 40:32, a gotovo polovicu pogodaka za njemačku momčad postigao je Danac Mathias Gidsel. U toj je utakmici postigao čak 17 pogodaka i tako izjednačio rekord star gotovo 17 godina. Prije 27-godišnjeg Gidsela to je uspjelo još samo Jesúсу Martínezu, tadašnjem igraču španjolskog Valladolida.
Kada danas pogledamo vrh svjetskog rukometa, jedno ime stoji daleko iznad svih ostalih. Mathias Gidsel, nezaustavljivi 27-godišnji danski desni vanjski, trenutačno dominira sportom na način koji se rijetko viđa u modernoj povijesti. S reprezentacijom Danske uspio je povezati svjetsku, europsku i olimpijsku krunu, postavši dio jedne od najuspješnijih generacija svih vremena. Pritom je tri puta zaredom proglašen najboljim igračem svijeta, čime je ušao u ekskluzivno društvo rukometnih besmrtnika.
Njegova nevjerojatna priča započela je u malom danskom gradu Skjernu, gdje je sa samo šest godina prvi put uzeo rukometnu loptu u ruke. Kao dječak često je trenirao sa starijim bratom i njegovom ekipom, zbog čega je brzo zaradio simpatičan nadimak "Mini". S petnaest godina donio je tešku odluku i napustio obiteljski dom kako bi se pridružio poznatoj rukometnoj akademiji u Odenseu. Počeci su bili izrazito teški jer se borio s nostalgijom i osjećajem da fizički ne pripada među snažnije vršnjake. Zbog njegove sitne građe mnogi su mu treneri predlagali da promijeni poziciju i postane krilo, no on je tvrdoglavo odlučio ostati na vanjskoj poziciji.
Zanimljivo je da Gidsel u mlađim dobnim kategorijama uopće nije bio smatran najvećim svjetskim talentom, što daje dodatnu draž njegovom kasnijem usponu. Nije bio ni pozvan u dansku reprezentaciju za Europsko kadetsko prvenstvo prije deset godina, a na juniorskim natjecanjima njegova je momčad ostvarivala prilično skromne rezultate. U to vrijeme nije osvajao individualne nagrade niti je bio biran u idealne postave prvenstava. Ipak, nedostatak ranih priznanja nije ga obeshrabrio, već ga je natjerao da u tišini radi na sebi i polako gradi svoju vještinu. Tijekom pet godina uspio je dobiti četrdeset kilograma mišićne mase, čime je konačno postao fizički spreman za najviše napore.
Velika prekretnica u njegovoj karijeri dogodila se u studenom prije šest godina, kada je službeno debitirao za dansku seniorsku reprezentaciju. Nedugo nakon toga, dobio je priliku nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Egiptu, gdje je već u prvoj utakmici zapanjio javnost postigavši deset pogodaka. Njegov strelovit uspon nastavio se na Olimpijskim igrama u Tokiju, gdje je kao iznimno mlad igrač osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača turnira. Od tada pa sve do danas, Gidsel je ostao ključna figura danskog napada, nevjerojatnom brzinom rušeći rekorde koje su postavljale ranije generacije.
Iako se na terenu činio potpuno nezaustavljivim, iznenadni pritisak slave i golema očekivanja javnosti uzeli su svoj danak izvan dvorane. Nakon sjajnih nastupa na spomenutom prvenstvu u Egiptu, mladi se rukometaš suočio s teškom krizom koja ga je dovela do ruba mentalne izdržljivosti. Priznao je kako su mu tisuće novih pratitelja na društvenim mrežama, neprestana medijska pažnja i povećani zahtjevi okoline počeli stvarati ogroman stres. Stvari koje je ranije radio potpuno instinktivno, odjednom su postale teške, a osjećaj da mu se svijet ruši postajao je sve snažniji. Zbog toga je donio iznimno hrabru odluku i potražio stručnu psihološku pomoć, odbijajući dopustiti da ga problemi trajno udalje od sporta koji voli.
O svojoj borbi progovorio je potpuno otvoreno, ističući kako je dugo oklijevao priznati da uopće ima problem. U jednom intervjuu za Svjetsku rukometnu federaciju objasnio je da sportaši često skrivaju svoje sumnje i nesigurnosti jer misle da moraju izgledati savršeno. Kako bi pomogao drugima i ostao u kontaktu s navijačima, pokrenuo je vlastiti bilten putem kojeg redovito dijeli svoja razmišljanja i strahove. Kroz te iskrene tekstove želi pokazati mladim generacijama da čak i najbolji igrači na svijetu ponekad sumnjaju u sebe. Naučio je alate kojima vraća samopouzdanje i danas s ponosom ističe da mu je rukomet prije svega igra i mjesto gdje pronalazi najveću životnu radost.
Njegov povratak u vrhunsku mentalnu i fizičku formu rezultirao je statističkim podacima koji djeluju gotovo nestvarno u modernom, izrazito grubom rukometu. Gidsel se redovito ističe efikasnošću udaraca koja često prelazi osamdeset posto, što je za vanjskog igrača koji troši ogroman broj lopti nezabilježeno u povijesti. Na Olimpijskim igrama u Parizu postavio je novi apsolutni rekord turnira postigavši šezdeset i dva pogotka, nadmašivši time svog proslavljenog sunarodnjaka Mikkela Hansena. Svoju brutalnu dominaciju potvrdio je i na nedavnom Europskom prvenstvu, gdje je mrežu zatresao čak šezdeset i osam puta te suvereno uzeo još jednu titulu najkorisnijeg igrača.
Na klupskom planu, Danac je svoju vjernost poklonio njemačkom prvoligašu iz Berlina, s kojim je potpisao dugogodišnji ugovor unatoč izdašnijim ponudama bogatijih europskih klubova. U dresu njemačkog kluba nosi broj devetnaest u čast svom rukometnom uzoru, proslavljenom francuskom reprezentativcu Lucu Abalou. Svoju momčad vodio je do povijesnog prvog naslova prvaka Njemačke, pritom srušivši rekord po broju golova postignutih iz igre u jednoj sezoni. Krajem ljeta ove godine postao je drugi najbrži igrač u povijesti Bundeslige koji je uspio stići do nevjerojatne granice od tisuću postignutih golova.
Njegova impresivna dostignuća dokazuju da se prava sportska veličina ne mjeri samo trofejima, već i sposobnošću da se prevladaju vlastite slabosti. Iako ga danas mnogi smatraju najsavršenijim napadačkim mehanizmom u povijesti rukometa, Mathias Gidsel ostao je skroman mladić iz malog grada na zapadu Danske. Za njega rukometni teren predstavlja najobičnije dječje igralište na kojem on jednostavno želi sudjelovati, trčati i uživati u svakom provedenom trenutku. Dok god bude igrao s takvim neiskvarenim osmijehom, rukometni svijet može biti sretan što svjedoči čaroliji jednog od najvećih majstora ikada.
Pred njim su još godine vrhunskog rukometa, a već sada je jasno da će njegovo ime ostati zlatnim slovima upisano u knjige sportskih rekorda. Njegov put od nesigurnog dječaka do svjetskog prvaka služi kao savršen podsjetnik da upornost i otvorenost o vlastitim problemima uvijek donose najbolji rezultat.