Nitko poput "Smeđeg bombardera", u borbama za naslov dosad samo dva Hrvata

Sad kad imamo svjetskog teškaškog prvaka, bez obzira koliko on na tom prijestolju trajao, gušt nam je pozabaviti se temom značaja i popularnosti teške kategorije u boksu. Uz dubok naklon svim boksačima, iz svih kategorija, teška je uvijek bila najvidljivija a njeni protagonisti najpopularniji.

I dok smo svi u iščekivanju vijesti o sljedećoj Hrgovićevoj borbi, a organizacija IBF će zacijelo insistirati da to bude obrana pojasa protiv prvog izazivača Franka Sancheza, zavirili smo u anale i pronašli teškaše s najvećim brojem obrana naslova.

A prvi a moglo bi se reći i neponovljivi jest Joe Louis s 26 obrana naslova i to u nizu između kolovoza 1937. i rujna 1950. . Kažemo neponovljivi zato što je "Smeđi bombarder" razarao izazivače u vrijeme kada su prvaci češće boksali (i branili naslove) nego danas. Recimo, u ratnoj 1941. Louis je sedam puta branio (i obranio) prijestolje koje je izgubio doživjevši s 36 godina poraz od Ezzarda Charlesa na ispunjenom Yankee Stadiumu. Posljednju borbu u karijeri odradio je (i izgubio) protiv još jednog velikana teške kategorije Rockyja Marciana koji je po podacima BoxReca imao samo šest obrana jer se nakon iste, i pobjede nad Archiem Mooreom, i povukao.

Drugi po broju obrana naslova jest Larry Holmes, svojedobni sparing partner Muhammada Alija, koji je s umirovljenjem "Najvećeg" zavladao najtežom težinskom skupinom od lipnja 1978. do rujna 1985. u kojem je vremenu imao 19 obrana.

IMA PLAN

Saudijski bogataš želi organizirati spektakl u kojem bi sudjelovao Filip Hrgović

Hrgović ne može samo tako zaobići Sancheza bez IBF-ova odobrenja. Kubanac se nedavno povukao iz borbe za pojas prvaka, a u kojem je najbolji hrvatski boksač tehničkim nokautom u 11. rundi svladao mladu britansku zvijezdu Mosesa Itaumu.

HRVATSKE BOKSAČKE LEGENDE

Beneš preživio atentat, Josipović istukao Halida jer ga je izigrao oko ulaganja

Jednom prilikom smo u pulskom kafiću "Mate" susreli vlasnika Matu Parlova, koji je rađe recitirao Ujevića nego pričao o boksu, i Marijana Beneša, boksača koji je pisao pjesme a u mladosti svirao flautu i klavir. Razgovarati s takva dva boksačka velemajstora produhovljenih duša bilo je nezaboravno iskustvo

Na trećem mjestu je Vladimir Kličko. Ukrajinčeva vladavina, između 2005. i 2015., trajala je devet godina, sedam mjeseca i šest dana za koje vrijeme je on 18 puta uspješno branio status prvaka.

Sljedeći na "all-time" listi je Tommy Burns koji nas vraća na početne godine 20. stoljeća. Ovaj Kanađanin, inače najniži teškaški prvak svih vremena (170 cm), branio je naslov 13 puta i to u samo dvije godine, deset mjeseci i tri dana.

Peti po broju obrana teškaškog naslova je Deontay Wilder koji je između 2015. i 2020. imao deset obrana i to sve u WBC organizaciji kojom je dominirao sve dok ga u listopadu 2021. nije razmontirao Tyson Fury. Izgubio je Amerikanac i uzvratnu borbu a potom i borbe protiv Josepha Parkera i Zhileija Zhanga pa je već "zaboravljeni" prvak.

Možda će vas začuditi no jednak broj obrana naslova imao je i Muhammad Ali s kojim Wilder ne stane u istu rečenicu. Jer, on je branio prijestolje protiv velikana poput Fraziera i Foremana a Wilder protiv teškaša koji nisu ostavili veliki trag za sobom (Arreola, Washington, Stiverne, Ortiz, Breazeale...).

Spomenuti Joe Frazier branio je pojas devet puta baš kao i Mike Tyson i Lennox Lewis. Frazier je pobijedio i Alija ali je dvaput izgubio od Georgea Foremana. Tyson je pak razarao iz bliske borbe (infighting) zahvaljujući ubojitom desnom krošeu i aperkatu.

Lennox Lewis je prvakom bio četiri godine, dva mjeseca i 15 dana u kojem razdoblju je uspješno obranio naslov i protiv našeg Željka Mavrovića.

Inače, Lewis je jedan od samo pet teškaša koji su bili svjetski profesionalni prvaci i olimpijski pobjednici. Lewis je među olimpijske besmrtnike ušao 1988. u Seulu a ostala četvorica su Joe Frazier (1964.), George Foreman (1968.), Vladimir Kličko (1996.) i Anthony Joshua (2012.). Da ne bi bilo zabune, i Muhammad Ali je bio olimpijski pobjednik (1960.) ali ne u teškoj odnosno superteškoj (preko 90 kg) kako se ona danas zove, s pojavom lakoteške (do 90 kg), već u poluteškoj baš kao i Leon Spinks (1976.). Floyd Patterson je pak postao prvi olimpijski pobjednik (on je to bio u srednjoj) koji je postao svjetskim teškaški prvakom u profi boksu.