Rayan Cherki nogometaš je koji nedostaje današnjem nogometu, čak bismo ga u tom kontekstu mogli nazvati i izumirućom vrstom. U sterilnom, robotiziranom nogometnom okruženju, u kojem će ofenzivni i kreativni igrači prije loptu dodati unatrag kako zbog taktički perfekcionističkih zahtjeva ne bi stvorili pretjeran rizik, 22-godišnji francuski reprezentativac unosi dašak lucidnosti koja nedostaje. I sve to radi pod paskom jednog od taktički najrigidnijih trenera svijeta, kod Pepa Guardiole u Manchester Cityju, klubu koji je stavio okove na mnoge igrače, poput recimo Jacka Grealisha. Cherki je nedvojbeno onaj igrač zbog kojeg publika dolazi na stadione i uključuje televizor, igrač koji svojim jednim potezom može svima oduzeti dah, kojem su lucidnost i nepredvidiva odluka važniji od suhoparnih i taktičkih sigurnih odluka.
Rođen i odrastao u predgrađima Lyona, Cherki je bio treći od petorice braće. Imao je snažnu obiteljsku potporu: otac mu je bio strastveni amaterski nogometaš, dok je majka imala aktivnu ulogu u raznim odlukama vezanima za sinovu dosadašnju karijeru. Inače, otac mu je pola Alžirac, pola Talijan, dok mu je majka Alžirka. Cherki se pridružio Lyonovoj akademiji s navršenih sedam godina. Snažna lokalna skautska mreža kluba osigurava da se većina talentiranih dječaka iz regije prepozna i potpiše, umjesto da procvjetaju negdje drugdje.
Tradicija Lyona
Lyon ima tradiciju ne samo stvaranja vrhunskih nogometaša (bivši napadač Arsenala Alexandre Lacazette i branič Chelseaja Malo Gusto su među "diplomiralima" iz akademije) nego i, konkretnije, igrača na pozicijama ofenzivnog veznjaka koje Cherki najradije zauzima. Kroz njihove redove prošao je i bivši as Newcastle Uniteda Hatem Ben Arfa, kao i osvajač Svjetskog prvenstva 2018. Nabil Fekir (danas igrač Al Jazira Cluba u UAE).
Već od najranije dobi isticale su se Cherkijeve tehničke sposobnosti. Ima savršen prvi dodir, prirodnu ravnotežu i bezgraničnu maštu u skučenim prostorima koja diže navijače sa sjedala. Bruno Génésio, Lyonov trener neposredno prije Cherkijeva debija za prvu momčad, bio je među prvima koji su mladića usporedili s kultnim driblerom Benom Arfom. Profesionalni debi upisao je 19. listopada 2019. u Ligue 1 protiv Dijona, sa 16 godina i dva mjeseca, postavši jedan od najmlađih debitanata u povijesti kluba. Nekoliko mjeseci kasnije, 18. siječnja 2020., zabio je prvi gol za seniore u Coupe de France protiv Nantesa, čime je postao najmlađi strijelac u povijesti Lyona. Ta sezona donijela mu je i prve europske minute, uključujući nastup u Ligi prvaka, gdje je klub stigao do polufinala, iako je njegova uloga tada još bila epizodna.
Cherkijev pogrbljeni stil trčanja priziva uspomene na jednu od najomiljenijih legendi iz ere Manchester Cityja prije arapskih milijardi: Georgija Kinkladzea, gruzijskog reprezentativca koji je oduševljavao navijače na Maine Roadu 1990-ih. Za razliku od Bena Arfe i Kinkladzea, Cherki je dešnjak, iako se to jedva primijeti: posljednjih godina jedan je od najsposobnijih elitnih igrača koji može igrati objema nogama. Takva mu sposobnost daje jasnu prednost: pri pokušaju da nadigra protivnika, ima jednako širok raspon opcija i desnom i lijevom nogom. Ili, kako je rekao Thierry Henry, njegov izbornik u francuskoj U21 reprezentaciji 2023. i 2024.: "Nikada u povijesti nisam vidio igrača koji dribla jednako brzo objema nogama kao on."
Unatoč svemu navedenom, mentalna snaga vjerojatno je Cherkijev najveći adut. Već su u ranoj dobi treneri u akademiji isticali njegovu želju da bude najbolji. U njegovim medijskim nastupima osjeća se smirena, čvrsta i fokusirana energija. Njegova unutarnja snaga došla je do izražaja prošle godine. Uvršten u sastav Francuske za Olimpijske igre 2024., Cherki je započeo samo jednu od šest utakmica, a s klupe je ulazio tek na nekoliko minuta. Zatim je, po povratku klupskim obvezama, bio isključen iz treninga s prvom momčadi Lyona, sve dok nije riješen spor oko ugovora, vrativši se tek krajem rujna. Takvi bi udarci možda izbacili iz tračnica nekoga manje otpornog. Ne i Cherkija, koji je snažno odgovorio na terenu. Pružao je konstantno učinkovite nastupe, imao ključnu ulogu dok je Lyon završio šesti u Ligue 1 i stigao do četvrtfinala UEFA Europske lige.
Sezonu 2024./2025. završio je impresivnim nizom priznanja: uvršten je u uži izbor od pet igrača za nagradu za igrača godine Ligue 1, izabran u momčad sezone Ligue 1, bio je najbolji asistent i u Ligue 1 (11) i u Europskoj ligi (osam, rekord za jednog igrača u jednoj sezoni) te osvojio nagradu za najboljeg mladog igrača sezone Europske lige, naslijedivši Floriana Wirtza.
Nije bilo iznenađenje što je Cherki u 2025. godini dobio prvi poziv u francusku A reprezentaciju za završnicu UEFA Lige nacija u Njemačkoj. Zbog alžirskog podrijetla s majčine i očeve strane te talijanskog s očeve imao je pravo nastupa za druge reprezentacije, ali prihvatio je poziv izbornika Francuske Didiera Deschampsa. U 63. minuti polufinala Francuske protiv Španjolske 5. lipnja, pri rezultatu 5:1 za Španjolce, Cherki je ušao s klupe.
U 30 blistavih minuta oduševio je navijače u Stuttgartu, ali i milijune pred malim ekranima: postigao je spektakularan volej lijevom nogom s ruba kaznenog prostora, namjestio pogodak suigraču s klupe Randalu Kolu Muaniju savršeno odmjerenim ubacivanjem s unutarnjom rotacijom te u nekoliko navrata stvarao opasnost raznim dodavanjima, driblinzima i potezima. Cherkijev debi bio je vjerojatno jedan od najnevjerojatnijih francuskih debija još otkako je Zinedine Zidane ušao s klupe i zabio dvaput protiv Češke u kolovozu 1994.
To znači da Francuska sada ima trojicu mladih kreativaca, ostali su Bayernova zvijezda Michael Olise i PSG-ov Désiré Doué, koji bi momčad trebali učiniti izuzetno atraktivnom za gledanje u nadolazećim godinama.
Lucidnost po kojoj je postao prepoznatljiv razvijala se organski. Nije došla iz taktičkih priručnika, nego iz navike da stalno skenira teren. Cherki prima loptu s već donesenom odlukom, često koristeći vanjski dio stopala ili minimalni dodir kako bi promijenio kut igre. Takva ingenioznost ima korijen u djetinjstvu provedenom u igri bez puno prostora i vremena.
Izvan terena povučen
Cherkijev razvoj nije bio linearan. Imao je faze stagnacije, razdoblja u kojima se činilo da stoji u mjestu, ali i nagle iskorake. Fizički nikada nije bio dominantan, no s godinama je dobio na stabilnosti i izdržljivosti. Njegova igra i dalje se oslanja na inteligenciju, tehniku i osjećaj za prostor, a manje na brzinu ili snagu. To ga čini igračem koji stari drukčije, s potencijalom da najbolje godine dođu kasnije nego kod eksplozivnijih profila.
Izvan terena živio je povučeno. Nije bio sklon društvenim mrežama u mjeri u kojoj su to bili njegovi vršnjaci, a bliski krug ljudi ostao je mali. Škola nikada nije potpuno zapostavljena, a obitelj je inzistirala na rutini i stabilnosti, posebno u razdoblju kada su mediji počeli stvarati narativ o "novom velikom talentu Lyona". Taj teret očekivanja često se preslikavao na teren, gdje se od njega tražilo da rješava utakmice koje strukturalno nisu bile postavljene za takav tip igrača.
Kad je ovog ljeta potpisao za Manchester City, mnogi su se zabrinuli da će Cherkijeva kreativnost kod Pepa Guardiole pasti u drugi plan i da će vrlo brzo imati okove na sebi. Međutim, Guardiola ga je pustio da igra na svoj najbolji način, a dijelom je to i Cherkijeva zasluga jer jednostavno nije dozvolio da ga Pep suštinski mijenja kao igrača, i to se obojici stostruko isplatilo. Cherki je uvjerljivo najefikasniji kreator u Premier ligi, a po mnogima i jedan od najboljih igrača lige. Njegov daljnji razvoj bit će izrazito zanimljivo pratiti.