Lovru Mazalina (29, 204 cm), ovoljetno Cibonino pojačanje, povratnika u čopor vukova, zatekli smo pozivom u njegovoj jadranskoj bazi, u Šibeniku. No, nisu ondje njegova zanimacija ovih dana samo sinovi Mark (4) i Luka (2) koje ima sa suprugom Šibenčankom Ivom, već se on primio i posla. Valja se spremiti za novu sezonu u kojoj momčad kojoj se priključio čekaju tri natjecanja istovremeno.
– Nakon što malo odmorim, svako ljeto "peglam". Krenem s teretanom pa onda radim košarku, a to se svede na "ponavljanje gradiva" tehničkih elemenata plus pokoja nova stvar, ako tijekom sezone osjetim da mogu nešto bolje.
A to bolje nastoji postići i s trenerom Damirom Meštrovićem.
– To je navika još iz dana kada sam kao klinac iz Petrinje došao u Cibonu i od tada smo u kontaktu i nastojimo svako ljeto odraditi tjedan do dva, a ostalo radim s jednim trenerom iz Šibenika.
Drugi dolazak radi Sesara
Drugi dolazak u Cibonu dogodio se kada je imao 25 godina.
– Bilo je to nakon sezone u Poitiersu. Nisam više htio igrati u drugoj francuskoj ligi pa sam se odazvao pozivu tadašnjeg trenera Sesara koji me imao prilike voditi sezonu prije u Gorici. A baš ta sezona bila je važna u mojoj karijeri jer sam igraju za Goricu prelomio u sebi da ću prihvatiti da igram u reketu, kao krilni centar ili centar.
Osim Francuske, od europskih zemalja, igrao je Lovro i jednu sezonu u Španjolskoj.
– Tada sam imao 20 godina i još sam tražio svoju poziciju. Trener koji me doveo nije znao na koju poziciju da me stavi, a nakon nekoliko mjeseci je on dobio otkaz, jer da nije, možda bih ipak dobio bolji status. Nakon toga sam otišao u sarajevske Sparse, u drugu ABA ligu, i to se pokazalo lošim potezom. Kao momčad smo bili dobri međusobno, no sve ostalo je bilo loše i tada sam prelomio. Krenut ću ispočetka.
A priča njegove karijere upravo je traženje pozicije. Sjećamo se da je kao klinac igrao vanjskog igrača.
– To je bila Sesarova ideja da ja igram u reketu. Velika je to razlika biti vanjski ili unutarnji igrač, no vidio sam da to meni ispod koša ide i tu se dogodio taj klik, tu sam shvatio da je to za mene bolje. Pristao sam sam na novu ulogu i peglao po tome. Od tada više nikad ni nisam igrao vanjskog igrača.
Naš sugovornik dio je jednog od najtalentiranijih naraštaja (1997.) otkako je Hrvatska samostalna jer 1997. su rođeni Zubac, Žižić, Bender, Slavica... Od te petorice, trojica su igrala u NBA ligi, Slavica je nažalost prestao igrati košarku, a Mazalin je imao mukotrpan put. Kako je on prihvatio da nije ostvario toliko blještavu karijeru kakvu su mu predviđali?
– Mislim da sam to dobro podnio. Imao sam i ja neke snove, ali na sve nisam gledao s dozom ljubomore prema onima koji su napravili više od mene. Jest, trebalo mi je godinu-dvije da razbistrim glavu i da počnem ispočetka. Imam neku upornost i vjeru u sebe i još uvijek želim vidjeti koliko daleko mogu dogurati.
Je li se ikad pitao što je to propustio napraviti pa da i on bude poput Zupca i Žižića?
– Ja sam vjerojatno ranije stasao, bio sam fizički dominantan u godištu, i meni je taj prelazak iz juniora u seniora dugo trajao. Baš sam se tražio, mijenjao pozicije, a Zubac i Žižić su odmah znali da su centri. Bih li bolje prošao da sam kao mlad igrač dobio više slobode to sada možemo samo špekulirati. No, zadovoljan sam kako sada igrački izgledam.
Zadovoljna je očito i Cibona u kojoj očito jako cijene njegovu igru leđima košu?
– Danas se ta igra manje uči pa ni suparnički igrači nemaju dovoljno iskustva u branjenju takve igre pa je samim time i lakše napasti. A i to mi, uz moju pokretljivost, pomaže.
U Zadru je meni bilo sjajno
Igrom na niskom postu isticao se i protekle tri sezone u dresu Cibonina najvećeg rivala Zadra.
– U Zadru mi je bilo sjajno. Bilo mi je dobro i s košarkaše i životne strane jer Zadar je predivan grad za život. Naročito kada je KK Zadar uspješan. Dakako, kada nije, onda je manje lijepo, osjeti se pritisak, no ne se mogu požaliti na posljednju sezonu u kojoj smo ostali bez trofeja. Bez obzira na to, osjećali smo podršku navijača.
No, da se našalimo, naš sugovornik od ovog ljeta više neće biti Lovre, nego opet Lovro.
– Ha, ha, sada više neće biti takvih zabuna.
A u momčadi će biti još jedan Lovro.
– Gnjidić je razigravač velikog potencijala i na njemu je da to iskoristi. Ima vremena, ne treba nikamo žuriti.
Kako je došlo do Mazina trećeg dolaska među vukove?
– Cibona se stabilizirala, napravila je iskorak i meni se svidjelo da će igrati Ligu prvaka, što se poklopilo i s mojom željom da igram jače europsko natjecanje. Sviđa mi se i to kako se sastavlja ta momčad i jako mi je drago da su potpisali i sjajnog šutera Badžima i zadržali neke dosadašnje igrače. A ono što me najviše zanima je kako će na novu Cibonu reagirati Zagrepčani.
Sesarova je ideja bila da ja igram u reketu. Velika je to razlika biti vanjski ili unutarnji igrač, no vidio sam da to meni ispod koša ide i tu se dogodio klik. Od tada više nikad nisam igrao vanjskog igrača