Hrvatsko plivanje ponovno ima medalju – post je prekinut na europskom prvenstvu. Hrvatsko plivanje ponovno se uzdiglo i vratilo na staze stare slave a zasluge za to sigurno idu i Peri Kuterovcu.
Zaslužni su treneri
– Što se tiče moje uloge izbornika, plivanje je u tom pogledu malo drukčije. Nije to kao u nogometu, gdje izbornik trenira igrače. Ja u principu ne treniram te plivače. Oni imaju svoje trenere, a ja sam zadužen za planove, programe, pripreme i slično. U tom bi se dijelu više trebalo pisati o plivačima, njihovim trenerima i klubovima. Na kraju krajeva, ti su plivači danas seniori, ali počeli su plivati kada su imali pet ili šest godina. Tijekom njihovih karijera promijenilo se sigurno pet ili šest trenera. Svi su oni na neki način zaslužni za ono što se dogodilo.
Ono što vas je najviše oduševilo ovoga ljeta svakako je medalja hrvatske štafete 4 x 100 metara slobodnim stilom na Europskom prvenstvu u Parizu. Jere Hribar, Vlado Nenadić, Bili Sivec i Toni Dragoja dečki su koji su isplivali tu medalju. Kako ste proživljavali te trenutke i jeste li vjerovali da može doći do takvog uspjeha?
– Još sam prije dvije godine uočio potencijal te štafete. Ne morate biti previše pametni da biste vidjeli kako se okupila dobra generacija. Razlika u godinama među njima iznosi četiri godine. Stvorila se skupina od šest plivača koji pojedinačne utrke plivaju ispod 49 sekundi. Kada sve to zbrojite, dobijete rezultat koji ima svoju vrijednost. Ova medalja bila je iznenađenje. Moj je cilj bio da se preko štafete pokušamo kvalificirati na Olimpijske igre u Los Angelesu. Tako smo i napravili. Kao izbornik napisao sam dvije stranice teksta, a Izvršni odbor i predsjednik prihvatili su naš plan. Uložili smo sve što imamo kako bismo to ostvarili. Dečki su nam već ove godine uzvratili medaljom, ali to je tek početak puta. Naš krajnji cilj su Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine. Pritom su oni već sada, rezultatom koji su isplivali u Parizu, ostvarili peti ili šesti rezultat na svijetu ove godine. Ono što moramo napraviti jest sljedećeg ljeta u Budimpešti izboriti plasman među 12 najboljih u kvalifikacijama. To je izravan put na Olimpijske igre u Los Angelesu.
Koliko je specifično raditi s plivačima i na koji se način pristupa njihovoj pripremi?
– Plivanje je sport koji nam nije svakodnevan. Inače bismo živjeli u vodi, kada bi nam ona bila prirodno okruženje. Voda sama po sebi ima svoje zakonitosti, a one se nazivaju hidrodinamika. To je znanost koja proučava vodu, a svako tijelo u vodi ponaša se u skladu sa zakonima hidrodinamike. Ono što je jako teško jest pretvoriti silu razvijenu na suhom u silu koja se može primijeniti u bazenu. Dat ću vam primjer. Kada bih trenirao Marina Bloudeka i povećao mu maksimalnu jakost u čučnju za deset posto, sigurno bi dobio na brzini. Što se tiče plivanja, mogu plivaču povećati maksimalnu jakost za deset posto, a da on pritom izgubi na brzini jer plivanje uvelike ovisi o zaveslaju, otporu vode i drugim čimbenicima. Dakle, kondicijski dio pripreme vrlo je zahtjevan jer je teško ono što radite na suhom pretvoriti u dominantno specifične sposobnosti potrebne u bazenu.
Odlaze zbog stipendije
Spomenuli ste da plivači imaju svoje trenere, a znamo da neki od njih treniraju i u Americi. Kako izgleda koordinacija i suradnja s njihovim trenerima?
– Kada plivač ode na sveučilište u Ameriku, ondje ulazi u najbolji mogući program. Bilo bi suludo da se ja kao izbornik miješam u njihove programe. Ono što moramo napraviti jest održavati suradnju s njihovim trenerima. Kada plivač odluči otići u Ameriku, to čini zbog mnogo razloga koje bih također volio istaknuti. Ne odlaze plivači u Ameriku zato što je ovdje nešto jako loše, nego zato što su, prije svega, dobili stipendiju, ulaze u najbolje plivačke programe i svakodnevno treniraju s vrhunskim plivačima. Konkurencija uvijek donosi rezultate. Ne znam koliko vam je poznato, ali sveučilišni sustav u Americi funkcionira tako da svako sveučilište ima devet punih stipendija koje može dodijeliti za plivanje. Svaki sveučilišni plivački trener traži devet najboljih plivača na svijetu koje bi doveo na svoje sveučilište. Prema tome, kada plivač dobije stipendiju i ode na kvalitetno sveučilište, dobrom treneru i u odličnu konkurenciju, mi smo najsretniji ljudi na svijetu - zaključio je Kuterovac