Anja Ožanić, bivša Miss sporta Hrvatske te nekadašnja skakačica u vodu, već je nekoliko mjeseci u Kini, gdje radi kao model.
– Kad sam prije šest godina ušla u svijet modelinga nakon pobjede na izboru za Miss sporta Hrvatske, Kina je odmah bila istaknuta kao jedno od modnih odredišta predviđenih za mene. Trebalo je vremena da se studij, obveze i život poslože, ali sada sam napokon ovdje – prvi put na ovom kraju svijeta, uz ugovor koji je dugo bio dio plana, a sada i stvarnost – rekla je Anja.
Završava diplomski studij sportskog menadžmenta i ovo joj je bila savršena prilika da se prije diplome potpuno posveti modelingu.
– Ovo mi je treći ugovor za modeling, prva dva bila su u Turskoj, u Istanbulu. Mislila sam da će mi zbog toga Istanbul zauvijek ostati onaj prvi grad koji nosim u srcu, ali Guangzhou me iznenadio na potpuno neočekivan način. Grad je poseban. Dok hodaš, stalno se nešto događa oko tebe, a ritam, energija i vizualni doživljaji mijenjaju se iz trenutka u trenutak.
Čega ste se najviše bojali uoči odlaska na drugi kraj svijeta?
– Najveća neizvjesnost prije dolaska bili su modeli s kojima ću živjeti. To je ipak faktor koji može snažno utjecati na cijelo iskustvo, jer odnosi unutar stana i karakter ljudi s kojima dijeliš najintimniji prostor imaju veliku ulogu u tome kako će proteći ovaj period. Kad odeš na drugi kraj svijeta, sama, bez ikoga poznatog, često mjesecima ne čuješ vlastiti jezik – upravo ti ljudi, premda potpuni stranci, postanu oni na koje se u tom razdoblju najviše oslanjaš. Na sreću, djevojke s kojima živim zaista su divne – pristojne, prizemljene i tople. Naravno, svaka od nas ima svoje navike, ali sve ostalo funkcionira odlično, što mi je najvažnije.
Čujete li se sa svojima u Zagrebu?
– Iako sam daleko od doma, svaki sam dan u kontaktu s obitelji i najbližim prijateljima. Čujemo se gotovo kao da nas ne dijeli pola svijeta ni različite vremenske zone i neizmjerno mi znači što ih imam kao stalnu podršku.
Kakav je dnevni ritam?
– Što se posla tiče, ritam je vrlo dinamičan. Snimanja su brza, profesionalna i intenzivna, često traju i po 12 sati s jednom stankom. Kinezi su iznimno predani poslu, daju sve od sebe i kad su na zadnjem atomu energije, a rade u tempu koji traži silnu izdržljivost.
Kakva je hrana?
– Hrana mi je u početku bila mali kulturološki šok, ne zbog okusa, nego zbog načina pripreme i prezentacije koji je potpuno drukčiji od onoga na što sam navikla kod kuće. Na primjer, ulični štand s cijelim pečenim životinjama ovdje je potpuno uobičajen prizor, nešto što se može vidjeti gotovo na svakom uglu. Uz to, neke namirnice poput sira ovdje su teže dostupne i gotovo ih je nemoguće pronaći u supermarketima. S druge strane, izbor voća i povrća je ogroman, veći nego kod nas, pa sam brzo pronašla svoje svakodnevne opcije. Apsolutna zvijezda njihove kulinarske scene je dim sum, tradicionalni obrok koji se sastoji od niza malih jela, najčešće serviranih u košaricama od bambusa. Od parenih okruglica punjenih škampima i svinjetinom do slatkih peciva i kolača od jaja, dim sum je društveni ritual i gozba za osjetila.
Kakav je grad?
– Poznat je po Kantonskom tornju, elegantnoj strukturi visokoj gotovo 600 metara. Noću, toranj postaje platno za spektakularnu igru raznobojnih svjetala, vidljivu iz gotovo svakog dijela metropole. Posjetiteljima nudi ne samo restorane, kafiće i vidikovce s kojih se pruža panoramski pogled koji oduzima dah, već i jedinstveno iskustvo koje sažima duh suvremenog Guangzhoua. Za bijeg od gradske vreve, stanovnici i posjetitelji utočište pronalaze na planini Baiyun, poznatoj kao Bijeli oblak. Ova golema zelena površina, često nazivana i “plućima grada”, nudi kilometre pješačkih staza, bujne vrtove i spektakularan pogled na urbanu panoramu i Bisernu rijeku koja vijuga kroz nju.
Kakav je život u Kini?
– Moj život u Kini sastoji se od jednostavnih, ali dragih rutina. Dani mi počinju castinzima ili snimanjima, nastavljaju se odlascima u teretanu, uz coconut matchu, svježe voće, druženja s prijateljima i pisanje diplomskog rada. Iskreno, ne mogu biti zahvalnija. Kad pogledam iz druge perspektive, većinu tih stvari radila sam i doma, ali ovdje ih živim uz modeling koji mi je glavni posao i nešto što istinski volim.
U zadnja dva mjeseca upoznala sam toliko predivnih i predragih ljudi i baš zbog njih ovo iskustvo nosi još veću vrijednost. Shvatila sam da sreća često dolazi iz jednostavnosti, iz toga da radiš ono što voliš, da si otvorena prema novim iskustvima i da dopustiš da te novo okruženje oblikuje na najbolji mogući način.